Iza uspješnih investicija i preciznih finansijskih analiza Vladimira Đukanovića stoji temeljna filozofija: spoj intelektualne discipline i pragmatičnog pristupa tržištima. Vladimir Đukanović je finansijski stručnjak, konsultant, broker i investitor, ali priča o njegovom životu i karijeri daleko je više od bilansa, investicija i brojeva. Njegov put počinje na DePauw univerzitetu, gdje je studirao filozofiju i ekonomiju, spajajući racionalno i promišljeno sa pitanjima smisla i etike. Od studentskih dana do kancelarija na Wall Streetu i Londonu, Đukanović je učio da uspjeh u finansijama zahtijeva i disciplinu uma i jasnoću ličnih vrijednosti.
Vladimirova priča ne mjeri se samo profesionalnim dostignućima. Povratak u Srbiju i fokus na edukaciju, savjetovanje i lokalne projekte pokazali su da za njega karijera nije cilj sama po sebi, već sredstvo da inspiriše, prenese znanje i stvori trajni uticaj. Porodica, lična disciplina i strast prema pisanju oblikovali su njegov pristup životu i radu, pokazujući da uspjeh dolazi iz balansiranja profesionalnog izazova i unutrašnje svrhe.
U razgovoru za eKapiju otkriva kako lična disciplina, porodične vrijednosti i strast za pisanjem oblikuju njegov pogled na finansije, investicije i život.
Kako su vaša studija filozofije i ekonomije na DePauw univerzitetu oblikovale vaš pristup finansijama i investicijama? Da li spoj ove dvije discipline i danas koristite u radu?
– Filozofija je dobar drug u svakoj profesiji. Jasno defineše pristup svakom aspektu života, pa tako i profesionalnom. Intelektualna disciplina je formula uspjeha koju mnogi zanemare. To ne znači samo jasan pristup potkovan činjenicama, već i moć da se promijeniš kada novi set podataka dođe na vidjelo. Filozofija i nauka su i dalje jedno, tako su počeli, mnogi bi da ih razvedu, ali je su suština ista: potraga za naučno potkovanom istinom. Bez iluzija, emocija, i vjerovanja – samo tvrda, matematička istina, na kojoj počiva moderan svijet. Svi mi koristimo filozofiju svaki dan, samo je mnogi koriste pogrešno – jednostavno nisu pročitali uputstvo za upotrebu.
Nakon uspjeha na Wall Streetu i u Londonu, odlučili ste da se povučete iz tog intenzivnog svijeta i fokusirate na savjetovanje i lokalne projekte. Šta je presudilo da donesete tu odluku?
– Moj cilj je pisanje, pisanje i samo pisanje. Moja finansijska karijera je sredstvo ka tom osnovnom cilju. Namjera je imati globalni uticaj svojim stavovima, istraživanjima i knjigama. Stalno preispitivanje je moj modus operandi i nije moguć kroz kafanske rasprave. Moguć je kroz analizu, obradu podataka i njihovo predstavljanje kroz koncizne i lako razumljive tekstove. To je ono što me vozi i tjera da ustanem ujutro. Sve drugo mi je suštinski dosadno.
Kako usklađujete intenzivnu poslovnu karijeru sa privatnim životom?
– Ne radim od kada su mi se djeca rodila. Drugim riječima, lako.
Ako biste danas mogli da promijenite jednu odluku iz svoje karijere, koja bi to bila i zašto?
– Početi porodicu ranije je ključ i za život i za karijeru. To smatram svojom najvećom greškom.
Koji je, po vašem iskustvu, najveći izazov za investitore danas: konstantna promjena tržišta ili promjena u ljudskom pristupu riziku i investiranju?
– Investitori su isti kroz vjekove jer su i izazovi isti. Ništa se suštinski nije promijenilo od prvih novčića u Lidiji do Googla. Homo sapiens je isti tako da nista fundamentalno ni ne moze da se promijeni. Dijapazon biznisa, prilika i pristup skoro svima na planeti danas investiranje čine lakšim i donekle transparentijim. Ali osnovni princip, a to je investiraj u vrijedne i poštene ljude, i dalje važi. Investicije propadaju ili uspijevaju zbog ljudi, drugi faktori su zanemarljivi.
Kada gledate unazad na Wall Street epizodu, šta biste željeli da mladima prenesete kao najvažniju lekciju o karijeri u finansijama?
– Radi više od ostalih i nema zime. Outwork competition je ono što te Amerika, a naročito Wall Street uče. Pametan a lijen život nije vrijedan egzistencije, samo troši vazduh nepotrebno.
Gledajući unaprijed, da li sebe vidite više kao investitora, mentora, edukatora nove generacije ili kombinaciju svega toga?
– Kao pisca.
Koji je vaš dugoročni cilj kada je u pitanju nasljeđe koje ostavljate u finansijskom i poslovnom svijetu?
– Edukacija je sada moj jedini cilj. Potražnja je ogromna jer i dalje živimo u regionu sa lošim obrazovnim insitutcijama koje su nesposobne da se reformišu. Pohađati te institucije je postalo veliko traćenje vremena jer su i sadržaj, a i metodoligija zastarjele. Dolazi vrijeme kada će klinci prestati da idu u srednje škole kako koji bude kontao da je svijet brz, da mogu svoje mjesto pod ekonomskim suncem da nađu mnogo brže, i to širom planete. U nereformisanim školama će ostati samo digitalno ubogi i oni kojima je prošlost jedina budućnost.
Izvor: ekapija
