Hrvatska bi preko noći mogla ostati bez milijardi eura investicija i hiljada radnih mjesta, i to u trenucima kada ionako već teško drži korak s konkurentskim državama na Mediteranu, a posljedice bi mogao osjetiti i državni budžet, smatraju investitori.
Vodeći hrvatski i međunarodni investitori u petak su u Zagrebu održali svoj prvi radni sastanak u sklopu Udruženja investitora u hrvatski turizam, čije je osnivanje pokrenuto i koje predstavlja institucionalni odgovor na najavljene kontroverzne izmjene Zakona o prostornom uređenju.
Letica: Strani radnici su doslovno spasili ugostiteljstvo
Riječ je o više od trideset investitora koji godinama oblikuju hrvatsku turističku ponudu – od velikih hotelskih cjelina i luksuznih rizorta do projekata koji mijenjaju strukturu destinacija, podižu standarde rada i stvaraju iskorake u sektorima koji se teško razvijaju bez sigurnog i predvidljivog zakonodavnog okvira, stoji u saopštenju Udruženja.
Udruženje čine najznačajniji domaći i međunarodni ulagači u hotelijerstvo, rizorte, golf terene i marine. Konkretno, riječ je o projektima Medine Resort u Rogoznici, Katarina Monumenti u Puli, Kalebova luka resort u Rogoznici, Šipkova bay na Šolti, Uvala Smrka na Braču, Terra Istriana iz Umaga, Loreta Beach Resort iz Primoštena, Marina Resort iz Cavtata, Cesarica na Karlobagu, Uvala Livka na Šolti, Zelena Punta na Ugljanu, Dubrovačke Tri Sestrice, poluostrvo Rakotina na Šolti, Pologrina u opštini Dubrovačko primorje, Hotel i rezidencija Luxor u Planikovcu, TZ Stari Trogir, projekat Orišac u Splitu te aktivni projekti kompanija Dalmatie grupe i Triumphus hoteli.
Ovakva struktura članstva potvrđuje da udruženje okuplja širok i snažan investitorski bazen s projektima koji generišu značajnu ekonomsku, razvojnu i zapošljavačku vrijednost za Hrvatsku, a projekti se procjenjuju na 4,8 milijardi eura kumulativne vrijednosti.
Podsjetimo, resorno ministarstvo Branka Bačića u prvom je tekstu prijedloga zakona išlo za tim da potpuno ukine mogućnost etažiranja u turističkim zonama, da bi taj omjer s ciljem “gašenja požara” ubrzo bio pomaknut na 30:70, pri čemu manji dio otpada na dijelove koji se mogu etažirati.
Investitori smatraju da je i dalje riječ o neodrživom modelu. Ističu da bi usvajanje zakona u ovakvom obliku Hrvatsku učinilo jednom od najnepovoljnijih zemalja za ulaganja u luksuzni turizam, posebno u poređenju s drugim mediteranskim destinacijama gdje je etažiranje turističkih kompleksa dopušteno i zakonski podstaknuto. Dodatni problem vide u pravnoj koliziji, jer se etažiranje primarno uređuje Zakonom o svojini i drugim stvarnim pravima, dok bi ograničenja unutar Zakona o prostornom uređenju otvorila prostor pravnoj nesigurnosti. Investitori upozoravaju da bi takva regulacija mogla dovesti do odustajanja od vrijednih projekata, usporavanja razvoja luksuznog turizma i gubitka više hiljada radnih mjesta.
Investitori su istakli da podržavaju napor Vlade Republike Hrvatske da uredi ovaj segment te pozdravljaju brigu o urbanističkom planiranju, no upozoravaju da tekst zakona mora biti postavljen u ispravan i pravedan kontekst, naglašavajući da nijedno rješenje ne bi smjelo pogodovati partikularnim interesima, što sada, prema njihovom mišljenju, nije slučaj.
U industriji se pritom sve češće postavlja pitanje odakle uopšte potiče intencija za ovako restriktivan model, budući da se pojedini dijelovi prijedloga tumače kao potencijalno selektivni i nedovoljno obrazloženi. Premda udruženje ne želi špekulisati, nejasnoća u motivaciji i smjeru ovih rješenja dodatno produbljuje zabrinutost sektora.
“Naš zajednički interes nije usmjeren protiv države niti očuvanja prostora; naš jedini cilj je ukazati donosiocima odluka da hrvatskom turizmu prijeti kolaps. Tim više što ovakav model zakona nije viđen ni u jednoj državi na Mediteranu niti ima uporište u EU regulativi. Ne možemo kao tržište ostati konkurentni u uslovima u kojima Španija, Italija, Francuska, Portugal, Grčka, Malta, Kipar, pa i Turska uopšte nemaju ovakav anti-preduzetnički zakon. Druga negativnost s kojom bi se Hrvatska mogla suočiti jeste gašenje investicija od 4,8 milijardi eura preko noći, a što bi sa sobom sigurno povuklo gubitak radnih mjesta i prinosa domaćoj ekonomiji”, zaključak je prvog radnog sastanka udruženja.
Naglašeno je da štetu ne bi samo pretrpjeli investitori, već i državni budžet. Procjena je da bi budžet po osnovu poreza i komunalnih doprinosa godišnje mogao gubiti 300 miliona eura.
U posljednjim sedmicama sve je jasnije da se oko predloženih izmjena stvara atmosfera koja ozbiljno zabrinjava ključne investitore u hrvatskom turizmu. To je nedavno u stručnom komentaru najpreciznije artikulisao Otmar Michaeler, vlasnik multinacionalnog lanca Falkensteiner koji posluje i u Hrvatskoj, upozorivši da normativni okvir koji ograničava kombinaciju hotelskih kapaciteta i rezidencijalnih jedinica dovodi u pitanje samu logiku razvoja turističkih rizorta. Kako je naveo, mješoviti model s profesionalno vođenim hotelima u kombinaciji s rezidencijalnim jedinicama pod jedinstvenim operativnim upravljanjem standard je u svim naprednim destinacijama na zapadu i jugu Evrope, ali i nužan preduslov finansijske održivosti projekata. Ako se taj model rigidno ograniči, kapital će se, smatra on, preusmjeriti prema tržištima koja takvih prepreka nemaju.
Istovremeno, prijedlozi koje udruženje investitora predlaže nijesu ad hoc zahtjevi, nego pokušaj usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s praksom koja već važi u državama s kojima se direktno takmiče. Temelj tog usklađenja je model omjera 50:50, u kojem se rezidencijalne jedinice određuju prema bruto površini, a ne prema broju kreveta. Dodatno se predlaže omogućavanje etažiranja u objektima visoke kategorije, odnosno 4 i 5 zvjezdica – čime se štiti kvalitet ponude, ali i omogućava razvoj u destinacijama koje zbog troškova, radne snage i kratke sezone ne mogu nositi isključivo projekte najviše kategorije.
Ne manje važno, investitori prihvataju uslov centralizovanog upravljačkog sistema putem licenciranog operatera, koji sprečava divlju apartmanizaciju, podiže standard usluge i osigurava da se rezidencijalne jedinice ne izdvajaju iz sistema profesionalnog upravljanja. Nadalje, prijedlozi obuhvataju racionalnije uređenje golf zona, preciznije definisanje obalnog pojasa te mogućnost korišćenja savremenih decentralizovanih sistema odvodnje u ranim fazama projekata, gdje klasična infrastruktura nije izvodljiva.
Najvažniji element odnosi se na završne i prelazne odredbe prijedloga zakona. Investitori naglašavaju da se svi projekti koji su već u razvoju sa izdanim dozvolama, usvojenim UPU-ima, započetim radovima na infrastrukturi – moraju dovršiti prema propisima koji su važili u trenutku kada su započeti. Udruženje pritom traži i petogodišnji rok prilagođavanja, identičan onome koji je ovim zakonom već predviđen za kampove. Bilo kakvo drugačije postupanje otvorilo bi pitanje neravnopravnosti investitora u hotelijerstvu, ali i selektivnosti.
Pravila koja onemogućavaju etažiranje turističkih rizorta ne postoje u državama s kojima se Hrvatska direktno takmiči za kapital, stručnu radnu snagu i sve zahtjevnijeg gosta. Upravo zato problem nije samo pravni – on postaje razvojni. Narušava se predvidljivost investicionog ciklusa, usporava realizacija projekata, a investitori koji žele dugoročno poslovati u Hrvatskoj dovode se u položaj neizvjesnosti kakvu u drugim zemljama ne poznaju. Šteta se pritom ne mjeri samo kapitalom, već i propuštenom vrijednošću koju ti projekti generišu za destinacije, zajednice i tržište rada.
Pri tome investitori ne mogu prihvatiti tezu da se ovakvim modelima “štiti prostor od apartmanizacije”, jer je riječ o pogrešnom i pojednostavljenom poređenju. Nije isto kategorizovana jedinica u sklopu rizorta visoke kategorije pod profesionalnim upravljanjem, infrastrukturno uređena i integrisana u sistem usluge, i nekretnina nastala bez ikakvog plana, nadzora ili standarda. Miješati ta dva svijeta znači brkati uređeni evropski model s pojavama koje s visokim turizmom nemaju veze.
Stoga udruženje upućuje apel ministru Branku Bačiću i resornom ministarstvu da se u završnoj fazi izrade zakona uvaži cjelina ovih argumenata i prijedloga. Investitori podvlače da predložena rješenja ne idu protiv ciljeva države, nego ih osnažuju – od očuvanja prostora do kvalitetnijeg upravljanja turističkim zonama. Svi prijedlozi imaju jedan cilj: spriječiti zastoj razvojnih projekata, očuvati hiljade radnih mjesta i zadržati Hrvatsku među najpoželjnijim investicionim destinacijama Mediterana.
Izvor: Poslovni dnevnik
Foto: Pixabay
