Nedjelju dana nakon što je na rafovima trgovinskih lanaca zaživjela uredba Vlade Srbije o ograničavanju marži na maksimalnih 20 odsto za osnovne životne namirnice i brojne druge proizvode, utisci o efektima ove mjere su različiti.

Stavovi građana su podijeljeni. Dok neki već primjećuju određene uštede na računima i podržavaju namjeru države da se obračuna sa rastućim cijenama, čini se da većina smatra kako sniženja gotovo da i nema. Sa druge strane, ekonomisti upozoravaju da se trgovinski lanci neće tek tako odreći dobrog dijela kolača, odnosno profita koji su do sada ostvarivali na srpskom tržištu.

Profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Ljubodrag Savić u razgovoru za Biznis.rs ističe da u cijeloj ovoj situaciji postoje četiri aktera – građani, država, trgovci i proizvođači.

“U cijeloj priči do sada su najbolje prolazili trgovci. To je činjenica koju niko ne može da ospori, čak je ni oni nisu osporavali. Neki su imali vrlo visoke marže – i preko 60 procenata, pri čemu nije sve to zarada trgovaca. Marža je razlika između nabavne i prodajne cijene, a tu ima i troškova, plata zaposlenih i slično. U svakom slučaju, to je bila vrlo visoka i neprihvatljiva cifra za ostale aktere, prije svega za proizvođače i građane”, objašnjava Savić.

Kako kaže, on nije očekivao da će trgovci u ovom slučaju da “poslušaju državu”, ali ni ovakvu reakciju trgovinskih lanaca koji su nezadovoljni i smatraju da im država ne dozvoljava da rade.

“Posljedica toga će biti da nema akcija – ne interesuju nas građani i gledaćemo nekako da se snađemo. To snalaženje može biti vrlo različito. Od toga da se, na primjer, smanje pakovanja, do toga da stradaju proizvođači. To je već uhodana praksa koju su trgovci primjenjivali i prije nego što je došlo do ograničavanja marži”, ocjenjuje naš sagovornik.

Savić napominje da su trgovci priličan dio svojih troškova, kao i dobar dio dobiti, i prethodnih godina oduzimali od proizvođača na razne načine.

“Ako proizvođač ima nekog trgovca koga snabdijeva godinama i ako mu, na primjer, rod šljiva stiže za 15 dana, on svaku vrstu ucjene mora da prihvati zato što kalkuliše između toga šta bi izgubio ako ne proda ništa i ako proda većinu po nižim cijenama”, napominje profesor Savić.

Pravo države je da vodi socijalnu politiku, ali i trgovci i proizvođači moraju da budu svjesni da žive i posluju u Srbiji.

"/>

“Velika strana kompanija dođe, dobije dozvolu da posluje na srpskom tržištu, a to ne podrazumijeva samo zaradu, već i vođenje računa o tome šta država – a posebno građani – od nje očekuju. Možda je država pretjerala u drastičnom smanjivanju marži, ali prije toga postoji zaključak da su trgovci pretjerali sa bezobrazno visokim maržama. Nekako je bio logičan put da svi akteri na ovom tržištu sjednu za sto i nađu neko rješenje koje neće biti trajno, ali koje je u ovom trenutku prihvatljivo za većinu”, ističe Ljubodrag Savić.

U ovakvoj situaciji, kako navodi, trgovci smatraju da je država ‘išla đonom’, potrošači da trgovci ne poštuju mjere jer su neke cijene snizili, neke povećali, a dobar dio ih uopšte nije uvažio, dok sa treće strane proizvođači smatraju da će oni stradati u cijeloj priči jer sve što je država htjela da ‘skine’ kroz marže trgovci će naprije pokušati da prevale na njihova leđa, piše Biznis.rs.

“Jasno je šta se htjelo, međutim, teško je bilo realno očekivati da se ovo sprovede do kraja. Ipak, ovakav otpor i bahato ponašanje nekih trgovaca nisam očekivao”, kaže profesor Savić i dodaje da je osjećaj većine potrošača da se ova mjera ne sprovodi.

“Neki su totalno razočarani, drugi kažu da ima malo proizvoda koji su sniženi, dok neki smatraju da sniženje nije ni blizu onoliko koliko je obećano. U svakom slučaju većina ljudi ima osjećaj da ova mjera ne da nije u potpunosti ispoštovana, već se na svaki način pokušava da se ona ne sprovodi”, zaključuje naš sagovornik.

Ubuduće bez akcija u trgovinama?

Profesor Ljubodrag Savić ukazuje na činjenicu da trgovci više neće organizovati akcije i da je to legitiman čin, jer oni odlučuju da li će ih biti ili ne. Ipak, podsjeća da su akcijske prodaje u Srbiji i do sada bile upitne i obmanjujuće za potrošače.

“Čak i one akcijske cijene koje su trgovci s vremena na vrijeme sprovodili bile su značajno više od cijena tih proizvoda u našem bliskom okruženju. Mi smo imali neke akcije za koje se ispostavilo da čak i nisu to bile jer trgovci najprije povećaju cijenu, pa je onda smanje za 20–30 odsto”, navodi Savić i zaključuje da trgovci očigledno nisu razumjeli trenutak u kome živimo.

“Vodili su se isključivo svojim interesima, računajući da su oni centar svijeta i da svi drugi – od proizvođača, države, građana – treba da im se poklone i budu srećni što kupujemo poprilično nekvalitetnu robu po cijenama koje su značajno više nego u zemljama iz koje dolazi”.