Italija posljednjih godina bilježi rast interesovanja bogatih pojedinaca zahvaljujući fiksnom poreskom režimu koji omogućava jednostavno i povoljno oporezivanje.
Fiksni porez u Italiji: Jednostavno i povoljno
Ova mjera uvedena je 2020. godine i od tada je broj zahtjeva stalno u porastu. Prema podacima Corte dei Conti, broj poreskih obveznika i njihovih porodica koji su odlučili da iskoriste ovu olakšicu povećao se sa 549 u 2020. na 1.495 u 2023. godini, dok su državni prihodi utrostručeni, dostigavši 117,7 miliona eura. U četiri godine primjene, skoro četiri hiljade poreskih obveznika generisalo je ukupno 315,4 miliona eura prihoda.
Fiksni porez funkcioniše veoma jednostavno. Strani državljani prenose svoje prebivalište u Italiju i plaćaju godišnji porez na sav prihod ostvaren u inostranstvu. Do prošle godine iznos je bio 100.000 eura, a u avgustu prošle godine povećan je na 200.000 eura, što za superbogate i dalje predstavlja relativno mali iznos. Ova mjera poznata je i kao „Pravilo CR7“, jer su je koristili sportisti poput Kristijana Ronalda, ali i mnogi drugi visoko plaćeni profesionalci.
Ko koristi ovaj poreski režim?
Režim privlači ne samo sportiste, već i međunarodne preduzetnike sa poslovanjem u više zemalja, menadžere i direktore multinacionalnih kompanija, zvijezde šoubiznisa, kao i italijanske iseljenike koji se vraćaju nakon dugih karijera u inostranstvu. Komentari u medijima i na društvenim mrežama pokazuju da mnogi superbogati kupuju luksuzne nekretnine u Rimu i Milanu, zahvaljujući finansijskim prednostima ovog režima.
Poznati korisnici uključuju Kristijana Ronalda, koji je prebacio poresko prebivalište u Italiju tokom igranja za Juventus. Finansijski stručnjaci poput Ričarda Gnoddea (Goldman Sachs) i Rolija van Rapparda (CVC Capital) takođe su preselili svoje prebivalište u Milano kako bi iskoristili prednosti fiksnog poreza.
Slični poreski režimi u Evropi
Italija nije jedina zemlja koja koristi ovakve mjere za privlačenje bogatih stranaca. Grčka nudi tzv. HNWI režim (non-dom), prema kojem osobe koje prenesu poresko prebivalište plaćaju fiksni godišnji porez od 100.000 eura na sve prihode ostvarene iz inostranstva, uključujući kapitalne dobitke, bez obaveze prijavljivanja tog prihoda u Grčkoj.
Uslovi su strogi: osoba ne smije biti poreski rezident u Grčkoj posljednjih sedam do osam godina, a potrebno je uložiti najmanje 500.000 eura u nekretnine, kompanije ili državne hartije od vrijednosti u roku od tri godine. Režim važi najviše 15 godina, a članovi porodice mogu se uključiti uz dodatni porez od 20.000 eura godišnje po osobi, prenosi financa.ba.
Neravnomjerna raspodjela poreza u Italiji
Dok najbogatiji uživaju u ovim povlasticama, obični Italijani plaćaju znatno više poreza. Prema podacima, oko 21% stanovništva zarađuje između 29.000 i 75.000 eura godišnje, a upravo oni generišu više od 40% ukupnog poreza na dohodak.
Jedan od ključnih aspekata italijanskog poreskog sistema je prenos bogatstva među generacijama. Porezi na nasljeđe u Italiji su izuzetno niski, što omogućava očuvanje imovine unutar porodice. Državni prihodi od nasljeđa iznose 1 milijardu eura godišnje, dok Velika Britanija ubira 9, a Francuska 18 milijardi eura.
Italija se generalno smatra zemljom sa visokim porezima, prenosi Forbes BiH. Omjer poreza i BDP-a doseže skoro 43%, znatno iznad prosjeka OECD-a od 34%. Problem je u neravnomjernoj raspodjeli poreskog tereta, što stvara osjećaj nejednakosti.
Globalni trend privlačenja kapitala
Fiksni poreski režimi postaju sve važniji u globalnoj trci za privlačenje kapitala i bogatih pojedinaca. Italija i Grčka najpoznatiji su primjeri, dok mnoge druge zemlje razmatraju slične modele. Ovakvi poreski režimi privlače međunarodne milionere, a očekuje se da će trend rasti u narednim godinama.
