Pored godišnjeg odmora, u Hrvatskoj zaposleni imaju pravo na dodatne slobodne dane u različitim situacijama predviđenim zakonom ili internim aktima poslodavca. Odsustvo može biti plaćeno ili neplaćeno, u zavisnosti od razloga izostanka s posla. Ako ste tokom godine već iskoristili godišnji odmor, poneki produženi vikend za putovanje možete ostvariti korišćenjem plaćenog odsustva.

Najpopularniji način dobijanja dodatnih slobodnih dana je davanje krvi. Osim što činite humano djelo, zakonom vam je zagarantovan plaćeni slobodan dan, a može ih biti i više ako je to određeno kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog savjeta i poslodavca ili ugovorom o radu.

Zakon o radu i interni akti poslodavca propisuju i druge slučajeve u kojima imate pravo na plaćeno odsustvo. To pravo vezano je za lične potrebe i odobrava se na vaš zahtjev.

Koliko plaćenih slobodnih dana možete dobiti?

Prema Zakonu o radu, plaćeno odsustvo možete koristiti u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drugačije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu. Zakon ne određuje tačno koliko dana pripada po pojedinačnoj osnovi, već ukupno sedam dana u toku kalendarske godine za sve slučajeve.

Pojedini poslodavci, na osnovu kolektivnih ugovora ili pravilnika o radu, omogućavaju i više od sedam dana plaćenog odsustva. Vrijeme provedeno na plaćenom odsustvu računa se kao vrijeme provedeno na radu, a koristi se u trenutku ili neposredno nakon događaja koji je osnov za njegovo odobravanje.

Pored slučajeva predviđenih zakonom (davanje krvi, sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže porodice), plaćeno odsustvo se može odobriti i za druge namjene, poput selidbe, obavljanja sistematskog pregleda i slično. Takođe, plaćeno odsustvo možete koristiti i za vrijeme obrazovanja ili stručnog usavršavanja, pod uslovom da vas je na to školovanje uputio poslodavac.

Slobodni dani za prekovremeni rad

Plaćeni slobodni dani mogu se ostvariti i na osnovu prekovremenog rada. Iako zamjena plaćanja prekovremenih sati slobodnim danima nije uređena radnim zakonodavstvom, to je česta praksa i u privatnom i u javnom sektoru.

U privatnom sektoru radnik najčešće sakuplja sate prekovremenog rada, pa za osam prekovremenih sati dobija jedan slobodan dan. U državnim i javnim službama pravila su drugačija i zavise od propisanog omjera sati i visine uvećanja osnovne zarade za prekovremeni rad.

Pravo na odsustvo s posla

Ovo je novi institut, usklađen s Direktivom Evropske unije o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i staratelja. Podrazumijeva pravo na odsustvo s posla jedan dan godišnje u slučaju naročito važnog i hitnog porodičnog razloga, nastalog bolešću ili nesrećom. Kolektivnim ugovorom ili internim aktima poslodavca to pravo može biti prošireno na više dana.

Kako ostvariti neplaćeno odsustvo?

Poslodavac vam na vaš zahtjev može odobriti i neplaćeno odsustvo, a za to vrijeme miruju prava i obaveze iz radnog odnosa.

Zakon o radu ne propisuje razloge zbog kojih se ono može odobriti, niti vremensko ograničenje, već to zavisi od dogovora između radnika i poslodavca. Tokom neplaćenog odsustva poslodavac vas može odjaviti iz obaveznih osiguranja, ali imate mogućnost da sami uplaćujete doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje.

Najčešće se odobrava za potrebe obrazovanja ili stručnog osposobljavanja.

Pored toga, Zakonom o radu uređeno je i dodatno pravo na neplaćeno odsustvo u trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje lične njege članu uže porodice ili osobi iz istog domaćinstva, ako joj je potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga.

U tom slučaju poslodavac ne može odbiti zahtjev niti vas odjaviti iz osiguranja, ali ima pravo da traži dokaz o postojanju ozbiljnog zdravstvenog stanja osobe kojoj pružate njegu.

Izvor: T portal