Iako se činilo da je neizvjesnosti došao kraj zahvaljujući dogovoru Ursule von der Leyen i Donalda Trumpa od 27. jula, nova pravila trgovine s Amerikom biće i u budućnosti podložna promjenama, barem dok se ne definišu svi detalji i dok se sporazum ne uspostavi.
To je razlog i zašto je Evropska komisija prošle sedmice objavila da je paket protumjera kojim je od 7. avgusta carinama trebala biti obuhvaćena američka uvozna roba vrijedna 93 milijarde eura, zasad samo privremeno odložen, i to na šest mjeseci. Dogovorom predsjednice EK-a i predsjednika SAD-a, najavljene američke carinske stope od 30 odsto prepolovljene su na 15 odsto već s 8. avgusta, ali važni detalji i dalje su nejasni.
SAD još nije na taj nivo spustio carine na evropske automobile, već ih nastavlja cariniti s 27,5 odsto. Nisu dogovoreni jasni uslovi ni za neku drugu robu, poput žestokih pića i dijelova za avione. Sve to, naravno, utiče na evropske proizvođače i njihove kooperante. Stoga ne čudi da je EU odlučio zasad samo privremeno suspendovati paket protumjera u carinskom ratu, kojima se namjeravalo udariti na proizvode poput soje, automobila, aviona i burbona, a što bi imalo najveći uticaj na politički osjetljive države u SAD-u.
Trumpova zamjena zamršenog WTO-ovog multilateralnog okvira direktnim bilateralnim ili bipolarnim odnosima još ne donosi dovoljno jasna pravila ni na drugim krajevima svijeta. Kina i Meksiko, na primjer, još su u privremenom aranžmanu do postizanja konačnog dogovora. Meksiko je tako bio prinuđen da odredi minimalne cijene za izvoz paradajza, jer je SAD uveo antidampinšku carinu od 17 odsto na taj proizvod za koji smatra da je pozicioniran cjenovno nelojalno prema domaćoj konkurenciji. S druge strane, Kina nastavlja insistirati na ublažavanju kontrole izvoza AI tehnologije i pristupa naprednim čipovima i softverskim rješenjima na kojima je zasnovan razvoj toga brzorastućeg sektora.
Ukratko, hladni rat 2.0 na ekonomskom se planu tek umirio, zahvaljujući privremenim aranžmanima ili dogovorima koji tek treba da budu do kraja definisani. Pritom ne treba nimalo podcjenjivati disruptivnu prirodu Trumpove metode pregovora. Iako se mnogim posmatračima čini naoko iracionalna, činjenica je da američki predsjednik polako vuče vodu na svoj mlin i iracionalnim potezanjem carinskih pištolja stvara okvir da racionalno postigne ono što namjerava. Hoće li to donijeti ekonomske prednosti Americi? Je li za takve rezultate dovoljan jedan predsjednički mandat? Skepsa i dalje prevladava, ali evropske kompanije barem mogu početi obnavljati odnose s partnerima s druge strane Atlantika.
Izvor: lidermedia.hr
