Iako se o ruralnom turizmu u Crnoj Gori sve češće govori kao o velikoj razvojnoj šansi, unutar tog sektora i dalje dominira nedovoljno prepoznata razlika između autentičnih domaćinstava koja kombinuju poljoprivredu i turizam – i onih koja se turizmom bave isključivo zbog lokacije u ruralnom području. Upravo ta razlika, kako ističu iz Udruženja seoskih domaćinstava – turizam na selu, ima ključan značaj za održivost, lokalnu ekonomiju i očuvanje tradicionalnog načina života. Međutim, domaćinstva koja su nosioci tzv. agroturizma – gdje se hrana proizvodi na imanju, a gostu nudi na kućnom pragu – ostaju gotovo nevidljiva za sistemsku podršku. Iako se često pominju IPARD fondovi i državne mjere kao alati za unapređenje ruralnog turizma, praksa pokazuje da su upravo najautentičniji i najpotrebniji akteri najčešće izostavljeni iz tih tokova.

Izdvajaju se dva smjera

Kako vrijeme prolazi, unutar ukupnog sektora ruralnog turizma se jasno izdvajaju dva smjera – jedan koji podrazumijeva poljoprivredna gazdinstva koja se aktivno bave proizvodnjom, a turizam im je komplementarna aktivnost (ova se djelatnost može nazvati agroturizmom), i domaćinstva koja nemaju poljoprivrednu proizvodnju, ali imaju nekretnine u ruralnom području, pa se u tim nekretninama bave turizmom – kažu iz Udruženja seoskih domaćinstava za Pobjedu.

Unutar grupe domaćinstava koja se bave agroturizmom, ponovo se izdvajaju dvije grupe – domaćinstva koja se turizmom bave u selima, i katunska domaćinstva koja se bave stočarstvom, visoko na planinama.

– Po našem sudu ono što je reprezentativna grupa domaćinstava za Crnu Goru su upravo ta iz sektora agroturizma, iz razloga što su ta domaćinstva autentična, tradicionalna, što služe hranu visokog kvaliteta proizvedenu u neposrednom okruženju. Crna Gora uvozi znatan udio hrane, i u turističkom sektoru se ne možemo baš pohvaliti lokalno proizvedenom hranom, osim upravo u ovim domaćinstvima. S druge strane, spajati poljoprivredu malog obima sa turizmom je izuzetno značajna stvar za lokalno stanovništvo, jer mali proizvođač kada se nađe na tržištu nije uvijek konkurentan jer ima male količine proizvoda sezonskog karaktera, pa je prodaja na kućnom pragu najisplativija opcija – kažu iz Udruženja dodajući da su zato mišljenja da agroturizam treba

da bude strateški pravac razvoja turizma na sjeveru jer donosi višestruke koristi i za turizam i za poljoprivredu.

– Prihodi ostaju na lokalu, a sve to doprinosi usporavanju negativnog demografskih trendova. Zato bismo voljeli vidjeti značajne stimulativne mjere koje će motivisati lokalno stanvništvo da se aktiviraju u pravcu nuđenja usluga u oblasti agroturizma. Kada se o tome govori, najčešće nam se kaže da je upravo IPARD način da se pospješi ruralni turizam. Nijesmo imali uvid u ukupne liste odobrenih IPARD sredstava za razvoj ruralnog turizma, ali smo pregledali sajt Ministarstva poljoprivrede, jer se tamo objavljuju tenderi za korisnike, i tako smo posredno mogli vidjeti uzorak korisnika kojima su odobrena sredstva – kažu iz Udruženja.

Navode da tamo nijesu našli nijedno jedino domaćinstvo iz njihovog udruženja, jer nijesu tipični IPARD korisnici.

IPARD korisnik je biznis

– Tipičan IPARD korisnik je biznis, obično su to etno sela i veći kompleksi, rijetko su to istinski poljoprivredni proizvođači. Tako da se ispostavlja da su najznačajnija sredstva za ruralni turizam izdvojena za možda nestrateške aktivnosti, kod onih biznisa koji su dovoljno dobrostojeći da mogu da se bave tolikim ulaganjima i čekaju na povraćaj. S nama to nije slučaj – navodi iz Udruženja.

Oni zaključuju da su mjere podrške koje izdvaja Ministarstvo turizma praktično jedini mehanizam podrške za domaćinstva njihovog obima, a da su te mjere nedovoljne.

– Obično je Ministarstvo u prethodnim godinama izdvajalo u prosjeku 50.000 godišnje, a raduje nas činjenica da će ove godine budžet biti 100.000 eura. Ali ponavljamo, to je nedovoljno za prave pomake u ovom sektoru. Pritom, sredstva se izdvajaju za one koji su već registrovani, što znači već zadovoljavaju uslove da primaju goste, a imamo znatan broj domaćinstava koja nemaju dovoljno sredstava da sami ulože u unapređenje uslova za bavljenje turizmom, pogotovo na katunima gdje najviše treba da se uloži zato što su to off-grid zone, pa takva domaćinstva ostaju van mjera podrške – kažu iz Udruženja smatrajući da bi i Ministarstvo poljoprivrede trebalo da agrobudžetom planira sredstva za ovakva unapređenja, jer agrobudžet treba da priprema korisnike za buduće IPARD mjere, a njima su one na dugi rok još uvijek nedostižne.