I pored bogatog prirodnog potencijala i sve veće potrebe za domaćom hranom, poljoprivreda u Crnoj Gori suočava se sa ozbiljnim izazovima – od slabe institucionalne podrške, preko komplikovanih procedura za dobijanje subvencija, do neorganizovanog tržišta i sveprisutnog uvoza. Predsjednik Poljoprivrednog klastera Crne Gore Boško Miličić upozorava da bez konkretne i strateške pomoći države, domaća proizvodnja neće moći da izdrži pritisak konkurencije. U razgovoru za portal Bankar, Miličić ističe da uvozimo i ono što možemo da proizvedemo jer nemamo organizovanu proizvodnju, logistiku i podršku prodaji.

Poljoprivredni sektor u Crnoj Gori nalazi se na prekretnici. Uslovi za proizvodnju postaju sve nepovoljniji, a tržišna pozicija domaćih proizvođača ugrožena je jeftinim uvozom i neadevatnom podrškom države. Iako potencijal postoji, poljoprivrednici upozoravaju da su neophodne ozbiljne reforme i ulaganja kako bi poljoprivreda postala održiva grana ekonomije.

“Poljoprivreda se suočava s nizom problema: niska izdvajanja iz agrobudžeta, teški klimatski i mikrogeografski uslovi, loša infrastruktura, neuređene granice i nekontrolisan uvoz. Domaći proizvođači teško pariraju konkurenciji iz uvoza jer nemaju sistemsku podršku ni dovoljnu zaštitu tržišta”, ističe Miličić.

Upitan kako Poljoprivredni klaster može doprinijetu unapređenju proizvodnje i kvaliteta poljoprivrednih proizvoda u Crnoj Gori, Miličić odgovara da Klaster omogućava bolju saradnju među proizvođačima, razmjenu znanja i resursa, zajedničke nastupe na tržištu, edukacije i lakši pristup subvencijama.

“Kroz klastere se gradi lanac vrijednosti, povećava kvalitet proizvoda i podiže konkurentnost domaće proizvodnje”, kaže Miličić.

Ne krije nezadovoljstvo odnosom hotelijera i trgovačkih lanaca prema domaćim proizvođačima, jer smratra da oni prioritet daju uvoznim proizvodima jer su često jeftiniji. Ističe da se domaći proizvođači teško probijaju u trgovačke lance i hotelske kuhinje, a kao rješenje vidi jaču promociju domaćih proizvoda, uvođenje kvota za lokalne proizvode i podsticanje saradnje kroz javne politike.

“Uvoz obara cijene i smanjuje šanse domaćih proizvoda da dođu do kupaca. Uvozimo i ono što možemo da proizvedemo jer nemamo organizovanu proizvodnju, logistiku i podršku prodaji. Često se dešava da se ne zna šta i koliko se proizvodi u zemlji, pa uvoz dominira iz praktičnih razloga”, navodi Miličić.

Poseban problem predstavljaju dampinške cijene uvozne hrane.

„Česti su slučajevi gdje se uvozni proizvodi prodaju ispod tržišne cijene, zbog subvencija iz matičnih zemalja ili namjernog snižavanja cijena. To direktno ugrožava domaće proizvođače, koji nemaju finansijski prostor za slične poteze i često ih tjera da napuste proizvodnju“, upozorava Miličić.

Kada je riječ o budućnosti crnogors ke poljoprivrede, Miličić ističe da postoje realne šanse za razvoj.

„Proizvodnja se može povećati modernizacijom i mehanizacijom, korišćenjem neobrađenog zemljišta, kao i udruživanjem proizvođača radi smanjenja troškova. Najveći potencijali su u stočarstvu, voćarstvu i povrtarstvu – naročito u sjevernim i centralnim djelovima zemlje“, navodi on. Međutim, upozorava da je za to potrebna ozbiljna podrška države i ulaganje u prerađivačke kapacitete.

Iako su im dostupni fondovi poput IPARD-a i nacionalnih subvencija, u Poljoprivrednom klasteu ističu da su procedure za dobijanje podrške kompleksne.

„Najkorisnije su IPARD fondovi i nacionalne subvencije, ali je procedura za dobijanje komplikovana. Potrebno je više savjetodavne podrške, edukacije i pojednostavljenje administracije. Posebno su korisne mjere za nabavku mehanizacije, izgradnju objekata i sertifikaciju proizvoda”, ističe Mililič I navodi i da iako postoji određena podrškaproizvođačima koji žele da zamijene uvoz domaćom proizvodnjom, ona još još uvijek nedovoljna.

„Klasteri i pojedine opštine nude pomoć, ali je neophodna jača i dugoročnija strategija države – sa jasnim planom za zamjenu uvoza domaćom proizvodnjom, kroz podršku investicijama i garantovani otkup“, poručuje Miličić.

Posebno alarmantno je stanje u stočarstvu, koje, kako kaže Miličić, „polako izumire“.

„Stočarstvo je u ozbiljnom padu i nalazi se na ivici opstanka. Mnogi proizvođači odustaju zbog visokih troškova, niske otkupne cijene i nedostatka radne snage“, kaže on i apeluje na državu da hitno reaguje kroz veće subvencije i izgradnju savremenih farmi, kako bi se spriječilo potpuno izumiranje ovog sektora.

Iz poljoprivrenog klastera upozovaju i na posljednice klimatskh promjene na koje niko više ne može ostati ravnodušan.

“Klimatske promjene donose sve češće suše, vremenske ekstreme, promjene u sezonalnosti i štetne pojave, što direktno ugrožava proizvodnju“, kaže Miličić i poručuje da treba razmišljati o otpornijim sortama, uvođenju navodnjavanja i potencijalnom prelasku na kulture koje bolje podnose nove klimatske uslove.

(Izvor: Bankar)