Crna Gora danas više nego ikad zavisi od stranih investicija, ne kao dodatnog izvora rasta, već kao ključnog faktora fiskalne stabilnosti. Dok domaća privreda i dalje kuburi s produktivnošću, izvozom i radnim standardima, strani kapital, naročito onaj koji dolazi iz Rusije, Ukrajine i Turske, postao je glavna arterija kroz koju teče novac u crnogorski budžet, iako se ne radi o ogromnim projektima ili megainvesticijama koje priželjkujemo.
U tom kontekstu, odnos prema investitorima bilo onima koji već žive i posluju u Crnoj Gori, bilo onima koji dolaze sa ambicioznim projektima poput Mohameda Alabara pokazuje zrelost državne politike. Hoće li Crna Gora znati da izgradi model razvoja u kojem će kapital dolaziti po jasnim pravilima, ali bez političke stigmatizacije? Ili ćemo i dalje ignorisati činjenicu da bez stranaca više ne možemo računati na ozbiljan javni servis, stabilan budžet ili pristojan rast?
Procjena je da je početkom 2024. godine preko 96.000 stranaca imalo privremeni ili stalni boravak u Crnoj Gori. Među njima, više od 26.000 su ruski državljani, a oko 9.700 su Ukrajinci, od kojih je većina pod režimom privremene zaštite zbog rata. Kada se tome doda više od 9.000 Turaka, slika postaje jasna: Crna Gora već sada funkcioniše kao višenacionalni rezidentni prostor.
Međutim, najvažniji pokazatelj nije demografski, već fiskalni. Prema procjenama iz 2023. godine, samo je potrošnja ruskih i ukrajinskih građana donijela više od 163 miliona eura kroz PDV. A to je samo vidljivi dio. Porezi na nekretnine, takse, doprinosi, komunalne obaveze, usluge, prevoz i osiguranja dodatno uvećavaju ukupni fiskalni doprinos za više desetina miliona eura.
U mnogim crnogorskim gradovima razvile su se mikroekonomije koje zavise od njihove potrošnje. Samo u Budvi, Podgorici, Tivtu i Baru nastao je čitav sloj tržišta restorani, škole, ordinacije, advokatske kancelarije, računovodstva, IT servisi koji zavisi od stranaca. Štaviše, neki sektori bi praktično prestali da funkcionišu kada bi oni otišli.
-Moramo biti svjesni da stranci ne uzrokuju naše probleme, oni dolaze u biznis ambijent koji mi kreiramo i bore se sa barijerama koje mi postavljamo izjavio je nedavno za Dan finansijski savjetnik Stevan Gajević.
Njegova ocjena je izuzetno važna jer razbija mit o “krivici stranaca za rast cijena, gužve u školama i stambenu krizu. G ajević jasno razdvaja činjenice od osjećaja. Njegova tvrdnja da na porezima i taksama ne piše ko ih je platio poziva na novu paradigmu u kojoj investitor nije ni stranac, ni domaći, već partner ili ne-partner u razvoju.
Rusi i Ukrajinci najviše ulažu u sektore sa najvećim fiskalnim efektom: nekretnine, turizam, ugostiteljstvo, usluge i IT. Investicioni priliv iz Rusije u2024. iznosio je 100,2 miliona eura, iz Srbije 118,2 miliona, a iz Turske 99,6 miliona. Od ukupnih 889,8 miliona eura stranih direktnih investicija, više od 455 miliona otišlo je u nekretnine.
Prema jednostavnoj računici, 40.000 porodica sa privremenim boravkom troši mjesečno minimalno 1.000 eura. To znači godišnju potrošnju od 480 do 500 miliona eura. Samo po osnovu PDV-a, država prihoduje preko 100 miliona godišnje. Ako se dodaju doprinosi, porezi, takse i ostale dažbine ukupan doprinos stranaca budžetu Crne Gore prelazi 12 odsto ukupnih godišnjih prihoda.
-Nemamo infrastrukturu, škole su nam postale tijesne… Cijene u prodavnicama, a posebno cijene nekretnina, lete u nebo. Sada to gledamo kao negativan efekat, umjesto da ovo punjenje budžeta iskoristimo kazao je za Dan ekonomski analitičar Davor Dokić.
Crna Gora se nalazi na važnom raskršću kada je u pitanju model privrednog i urbanog razvoja. Nakon godina inercije, na scenu stupaju krupni investitori poput Mohameda Alabara čije ambicije mogu biti ključ za pokretanje značajnih projekata, ali samo ako se njihova realizacija odvija uz puno poštovanje javnog interesa. Pojava Alabara u Crnoj Gori u stvari je test ozbiljnosti naše države kada su strani investitori u pitanju.
(Opširnije čitajte u DAN-u)
