Kada je američki predsjednik Donald Tramp posljednji put zahtijevao kontrolu SAD-a nad Grenlandom, skrenuo je pažnju na vruću tačku od globalnog geopolitičkog značaja. Velike sile su tamo angažovane – ne bez razloga.

U julu i avgustu 2024. godine, led Arktičkog mora pucao je pod čelikom tri teška kineska ledolomca: Šuelong 2, Đi Di i Džong Šan Da Šue Đi Di. Tri broda su ispitivala nesmetanu plovidbu Sjevernim morem – što je bilo praktično i korisno, ali i simbolički značajno. Poruka je bila jasna: Kina je prisutna u Arktiku – i to trajno. Ta poruka nije ostala neprimijećena – ruska državna novinska agencija RIA Novosti je u oktobru 2024. godine objavila članak pod naslovom: „Arktik postaje kineski“.

Led Arktičkog mora puca pod kineskim ledolomcima

Kina je već dugo angažovana na Arktiku, kaže Mihael Paul, stručnjak za pomorsku bezbjednost iz berlinske Fondacije za nauku i politiku (Stiftung Wissenschaft und Politik) i autor nekoliko studija o geostrateškom značaju Arktika i kineskom prisustvu u toj regiji.
„Kina je aktivna na Arktiku od ranih 2000-ih, posebno na Islandu. Međutim, Danska i SAD su pružile otpor kineskom uticaju, plašeći se njegovog prevelikog jačanja“, objašnjava Paul. „Zbog toga se Kina okrenula drugim državama u regionu, naročito Rusiji. Ali, zbog rata u Ukrajini, Rusija je oslabljena i u Arktiku sve više postaje mlađi partner Kine.“

Kina i druge države u regionu angažuju se u Arktiku zbog klimatskih promjena, koje su tamo posebno izražene. Globalna prosječna temperatura u 2024. godini bila je za 1,5 stepeni Celzijusa viša nego u predindustrijskom periodu. Prema podacima Alfred-Vegener instituta za polarna i morska istraživanja, Arktik se zagrijava čak četiri puta brže od ostatka Zemlje. Kao posljedica toga, arktički led se sve brže topi. Prema trenutnim prognozama, u periodu od 2030. do 2040. godine, tokom ljetnjih mjeseci moglo bi doći do skoro potpunog povlačenja leda, čime bi se otvorile tri nove pomorske rute, koje bi značajno skratile postojeće trgovačke puteve između Pacifika i Atlantika.

Tri nove pomorske rute kroz Arktik

Jedna od tih ruta, tzv. „Sjeveroistočni prolaz“ uz rusku obalu, već se sada razvija kao trgovački i energetski koridor između Kine i Rusije.
„Radi se prije svega o transportu gasa sa poluostrva Jamal u zapadnom Sibiru prema Kini“, objašnjava politikolog Klaus-Peter Salbah sa Univerziteta Osnabrik, koji je ujedno i autor studije o geostrateškom značaju Arktika. Međutim, ova ruta se još uvijek koristi relativno malo.
„Trenutno njome godišnje prolazi samo nekoliko desetina brodova“, kaže Salbah.

Još komplikovanija je Sjeverozapadna ruta uz obalu Kanade. Ona se smatra mnogo težom za plovidbu od Sjeveroistočne. Naučno-istraživačka služba Kongresa SAD-a sumnja da će ona postati ekonomski isplativa,“ navodi Salbah. Osim toga, ruta prolazi kroz vode koje Kanada smatra svojim teritorijalnim vodama i stoga polaže pravo da reguliše pomorski saobraćaj, što bi moglo izazvati političke sukobe s Rusijom i Kinom.

Treća ruta, transpolarna pomorska ruta, mogla bi se otvoriti u ljetnjim mjesecima kao posljedica daljeg topljenja leda. Ona prolazi direktno kroz središte Arktičkog okeana i najkraći je put između Pacifika i Atlantika.
„Island bi na toj ruti mogao igrati važnu ulogu kao logistički centar“, kaže Salbah. „Kina je već izgradila ogromnu ambasadu na Islandu, što ukazuje na njeno dugoročno prisustvo u regionu. Island, s druge strane, balansira između saradnje sa Evropskom unijom, Rusijom i Kinom.“

Tramp, Grenland i Panamski kanal

Američki predsjednik Donald Tramp trenutno razmatra načine kako bi Grenland stavio pod kontrolu SAD – plan koji je pokušao da realizuje već tokom svog prvog mandata i koji se uklapa u širu američku strategiju od kraja Drugog svjetskog rata.

Mihael Paul upozorava da kinesko-ruska saradnja na Sjevernoj pomorskoj ruti de facto znači da te dvije zemlje kontrolišu ko će u budućnosti moći da koristi ovaj prolaz.

„Zbog toga je razumljivo da Tramp na ovo reaguje vrlo osjetljivo,“ kaže Paul. „Slično je postupio i u slučaju Panamskog kanala, gdje su kineske firme kontrolisale dvije ključne luke na ulazu i izlazu iz Kanala. Sada su te luke prodate američkom konzorcijumu.“

S obzirom na to da i Japan i Južna Koreja žele koristiti sjevernu pomorsku rutu, ali ne žele da budu podložni ruskoj ili kineskoj kontroli, jasno je da će u budućnosti doći do novih geopolitičkih tenzija.

Topljenje leda otvara i mogućnost eksploatacije ogromnih prirodnih resursa u Arktiku. Prema procjenama US Geological Survey iz 2008. godine, u Arktiku se nalazi oko 30% neotkrivenih globalnih rezervi prirodnog gasa i 13% neotkrivenih rezervi nafte.

Grenland je bogat rijetkim metalima, ključnim za proizvodnju visoke tehnologije poput pametnih telefona, električnih motora i baterija. Osim toga, u Arktiku se nalaze velike rezerve drugih metala, ali i dijamanata, uglja i urana.
„Sve ovo dodatno intenzivira trku za kontrolu nad tim područjem“, kaže Salbah.

Grenlandski san o nezavisnosti

Međutim, rudarenje u Arktiku nosi ozbiljne tehničke i ekološke izazove.

„Ekstrakcija se odvija u ekstremnim klimatskim uslovima i zahtijeva logističku infrastrukturu, koja trenutno ne postoji“, ističe Mihael Paul. „Neke lokacije u Grenlandu pokazale su se manje profitabilnim nego što se prvobitno mislilo. Osim toga, u pojedinim dijelovima Arktika još uvijek nisu razjašnjena prava na eksploataciju resursa.“

Arktik ima i veliki vojni značaj. Budući da predstavlja najkraću rutu između Rusije i Sjeverne Amerike, u slučaju sukoba bi ruske interkontinentalne rakete letjele upravo preko tog područja.

U američkoj vojnoj bazi Thule (sada Pituffik Space Base) na Grenlandu, SAD su postavile i održavaju napredni sistem ranog upozorenja za moguće raketne napade iz Rusije. Osim toga, baza služi i kao logistički centar za američke i NATO avione.

Istovremeno, Kina povećava svoju vojnu prisutnost u regionu. Još 2015. godine, pet kineskih ratnih brodova prošlo je kroz američke teritorijalne vode kod Aljaske. Od 2021. godine, kineski ratni brodovi redovno patroliraju tim vodama.

Godine 2022., SAD su zabilježile prisustvo zajedničke flote ruskih i kineskih brodova samo 160 kilometara od ostrva Kiska na Aljasci. Među njima se nalazio i kineski razarač Nančang, opremljen sa 112 krstarećih i hipersoničnih raketa.

„Sjeverna Amerika više nije sigurno utočište“, upozorava stručnjak za pomorsku bezbjednost iz berlinske Fondacije za nauku i politiku, Mihael Paul.

Izvor: seebiz