Njemačka u proteklih pet godina nije zabilježila nikakav značajan ekonomski rast. Za najveću evropsku ekonomiju to je neočekivan rezultat, nakon što je decenijama prije toga imala stalan rast izvoza i globalno dominirala u nekim sektorima, kao što su industrijske mašine ili luksuzni automobili.
No, što se tačno dogodilo s Njemačkom? U nastavku navodimo pet razloga za njemačku stagnaciju.
1. Energetski šok zbog Rusije
Odluka Moskve da prekine dovod gasa Njemačkoj nakon invazije na Ukrajinu početkom 2022. nanijela je težak udarac njemačkoj ekonomiji. Njemački ekonomski model godinama se zasnivao na industrijskoj proizvodnji za izvoz, za koju su potrebni jeftini energenti.
Njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila je 2011. ubrzati zatvaranje nuklearnih elektrana u Njemačkoj, i u toj strategiji glavni oslonac je bio ruski gas, koji je trebao poslužiti kao glavni energent u prelaznom periodu, do potpunog odustajanja od fosilnih goriva i prelaska na obnovljive izvore. Tada se Rusija doživljavala kao pouzdan partner, a na upozorenja iz Poljske i SAD-a da se radi o pogrešnoj strategiji nije se obraćala pažnja.
Kad je desetak godina kasnije iz Rusije prestao pristizati gas, cijene gasa – kao i struje koja se dobija iz gasom pogonjenih elektrana – naglo su porasle. To je prije svega pogodilo industrijske sektore koji imaju veliku potrošnju energenata, poput proizvodnje čelika, poljoprivrednog đubriva, hemikalija ili stakla.
Njemačka se onda morala okrenuti tečnom gasu (LNG), ohlađenom gasu koji se prevozi tankerima i koji se počeo dovoziti iz Katara i SAD-a. No, tečni gas je skuplji od gasa koji stiže gasovodima.
Cijena električne energije za industrijske korisnike u Njemačkoj je sada, prema nekim istraživanjima, u prosjeku 20,3 euro centa po kilovat-satu. U SAD-u i Kini, gdje se nalaze mnoge kompanije koje konkurišu njemačkima, trošak je oko 8,4 euro centa po kilovat-satu.
Istovremeno, obnovljivi izvori energije ne rastu dovoljnom brzinom kako bi se popunila ta praznina. U nekim dijelovima zemlje stvorio se otpor prema izgradnji vjetroelektrana, od strane stanovništva i lokalnih vlasti, a infrastruktura koja bi trebala dovoditi vodonik kao zamjensko gorivo za čeličane još uvijek nije izgrađena.
2. Kina – od klijenta do konkurenta
Njemačka je godinama imala velike koristi od dolaska Kine na svjetsku scenu, čak i dok su se u drugim razvijenim zemljama zbog toga gasila radna mjesta. Njemačke kompanije su u Kini pronašle ogromno tržište za industrijske mašine, hemikalije i vozila. Početkom i sredinom 2010-ih Mercedes-Benz, Volkswagen i BMW ostvarivali su veliku zaradu prodajom na tom danas najvećem tržištu automobila.
U to su se vrijeme kineske kompanije bavile proizvodnjom robe poput namještaja i potrošačke elektronike, tj. proizvodima koji se nisu direktno takmičili s glavnim izvoznim snagama Njemačke. No, proizvođači u Kini su potom počeli proizvoditi istu vrstu robe kao i Nijemci.
Jeftini solarni paneli koje subvencioniše kineska država potpuno su potisnuli njemačke proizvođače. Kineski proizvođači su 2010. zavisili o uvezenoj njemačkoj opremi za proizvodnju – a danas se globalna industrija solarnih panela najviše oslanja na opremu iz Kine.
Njemačka takođe najviše od svih ekonomija Evropske unije zavisi od automobilske industrije, pa je i najviše izgubila usljed kineske izvozne politike. Još 2020. Kina nije bila neto izvoznik vozila, dok je 2024. razlika uvoza i izvoza iznosila 5 miliona vozila godišnje. U istom periodu njemački neto izvoz vozila prepolovio se na samo 1,2 miliona automobila.
3. Izostanak investicija
Njemačka u dobrim vremenima nije razmišljala dovoljno unaprijed, pa su razna velika ulaganja u dugoročne projekte – kao što su željeznički prevoz ili brzi internet – stalno bila odlagana. Vlada se brinula ponajprije o tome da u budžetu nema deficita.
No, takva politika dolazi na naplatu. Ovih dana Nijemci se žale na vozove koji ne stižu na vrijeme i stalne prekide zbog popravljanja istrošenih šina. Brzi internet još uvijek nije dostupan u nekim ruralnim područjima.
Ustavni amandman izglasan 2009. ograničio je budžetski deficit i time vezao ruke svakoj budućoj vladi kad je riječ o investicijama u infrastrukturu.
4. Nedostatak kvalifikovane radne snage
Njemačke kompanije imaju mnogo problema s privlačenjem radnika s traženim vještinama – od visokoobrazovanih IT stručnjaka pa sve do vaspitača u vrtićima ili hotelskog osoblja.
U istraživanju njemačke privredne komore koje je obuhvatilo 23.000 kompanija, njih 43 posto je priznalo da nisu u stanju popuniti otvorena radna mjesta.
Istovremeno, sve manje Nijemaca upisuje studije u STEM oblastima, što obuhvata prirodne nauke, tehnologiju, inženjerske oblasti i matematiku. Starenje stanovništva takođe je problem, kao i nedovoljna dostupnost cjenovno prihvatljive brige o djeci.
5. Birokratija
Dugotrajni postupci za odobravanje projekata i ogromna količina papirologije usporavaju ekonomiju, tvrde njemačke kompanije i ekonomisti.
Primjerice, dobijanje građevinske dozvole za izgradnju vjetroturbine može potrajati godinama.
Pored toga, brojne druge birokratske prepreke usporavaju poslovanje:
Kompanije koje ugrađuju solarne panele moraju se registrovati i kod državnog regulatora i kod lokalnog komunalnog preduzeća, iako bi lokalne službe mogle jednostavno proslijediti te informacije državi.
U restoranima se mora ručno bilježiti temperatura frižidera i čuvati podaci u fizičkom obliku, čak i ako postoji digitalna arhiva.
(Izvor: Financije.hr)
