Njemačka još uvijek kupuje značajne količine ruskog ukapljenog prirodnog gasa preko drugih zemalja EU uprkos tome što je Berlin odbio direktne isporuke ruskog goriva, pokazao je izvještaj.
Njemačka nacionalna energetska kompanija Sefe kupila je 58 tovara ruskog LNG-a preko francuske luke Dunkirk prošle godine — što je više od šest puta više nego 2023., prema izvještaju belgijskih, njemačkih i ukrajinskih nevladinih organizacija.
Izazov praćenja ruskog gasa kroz energetski sistem EU postao je kritično pitanje dok se blok pokušava odviknuti od ruskih fosilnih goriva. Nakon invazije Moskve na Ukrajinu prije skoro tri godine, koja je gurnula cijene energije u EU na rekordno visoke nivoe, Brisel je postavio nominalni cilj brisanja svog ruskog goriva iz bloka do 2027.
Uvoz ruskog gasa iz mora, koji nije zabranjen, dostigao je rekordni nivo 2024. Samo oko 10 posto gasa iz cijevi u EU dolazilo je iz Rusije 2024., prema podacima Evropske komisije, dok su ruski ugalj i gotovo sva ruska nafta bili sankcionisani, piše Seebiz.
Ministri energetike iz Belgije, Francuske i Španije, čije luke primaju pošiljke iz ruskih LNG tankera, insistirali su na tome da se vrlo malo gasa koji stiže koristi u zemlji i da se većina transportuje u druge zemlje EU. Njemačka je u novembru naredila svojim uvoznim terminalima kojima upravlja država da odbiju sve ruske LNG terete.
“Njemačka je zabranila uvoz ruskog LNG-a u svojim lukama. Ali uvoz koji zvanično potiče iz Francuske i Belgije zapravo se djelimično sastoji od ruskog LNG-a, čime se gas efektivno izbjeljuje”, rekao je Angelos Koutsis, službenik za energetsku politiku u belgijskom think-tanku Bond Beter Leefmilieu, koji je pomogao u izradi izvještaja.
“Konačni rezultat je da sve uključene zemlje mogu tvrditi da nisu odgovorne za još uvijek rastuću potražnju za ruskim LNG-om.”
Izvještaj, koji su takođe sastavile njemačke ekološke grupe Deutsche Umwelthilfe i Urgewald, te ukrajinska nevladina organizacija Razom We Stand, sugeriše da zemlja još uvijek dobija između 3 posto i 9,2 posto svoje opskrbe gasom iz Rusije preko drugih zemalja EU-a.
Nedostatak transparentnosti na unutrašnjem tržištu gasa EU-a doveo je do “upiranja prstom među državama članicama, što je dovelo do nedjelovanja protiv ruskog LNG-a jer se nijedna država članica ne osjeća potpuno odgovornom”, dodaje se.
Gas koji se transportuje iz belgijskih luka, na primjer, generalno je označen kao “belgijski gas” u zvaničnim njemačkim bazama podataka uprkos tome što Belgija nema sopstvenu proizvodnju gasa.
Sefe, koji je bio u vlasništvu ruske državne gasne kompanije Gazprom do nacionalizacije 2022., rekao je da nije otkrio podatke o prodaji te stoga ne može ni potvrditi ni opovrgnuti nalaze izvještaja. Ima dugoročni ugovor s ruskim Yamal LNG-om, koji vodi privatna energetska grupa Novatek, dok je neke terete možda kupio od trgovaca.
“Jednom kada se isporuče u evropsku gasnu mrežu, molekule se ne mogu pratiti. Stoga je nemoguće znati gdje tačno završava gas koji se isporučuje u Dunkerqueu”, rekao je Sefe.
Portparol njemačkog ministarstva ekonomije rekao je: “Nema zakonskih ograničenja za isporuke ruskog LNG-a u EU. Ruski LNG gas igra samo sporednu ulogu; može ući u njemačku gasnu mrežu kroz miješanje, jer evropski trgovci gasom obično dobijaju gas iz različitih izvora.”
