Predsjednikovi geopolitički planovi, koji spajaju smjelost i kontroverzu, odražavaju istorijske obrasce strateškog širenja SAD-a.
Izjave predsjednika SAD Donalda Trampa o kupovini Grenlanda, ponovnom preuzimanju Panamskog kanala i uključivanju Kanade kao 51. američke savezne države izazvale su globalnu zabrinutost. Ove izjave – očekivane s obzirom na Trampovu prirodu – mnogi smatraju nevjerovatnim, za neke uvredljivim, a za druge pomalo suludim. Ipak, dublja analiza ukazuje da neki od njegovih maksimalističkih stavova možda nisu bez osnova.
Pogledajmo istorijske događaje koji su doveli do trenutne situacije.
Širenje SAD kroz istoriju
Sjedinjene Američke Države imaju tradiciju širenja teritorije kupovinom ili drugim sredstvima poput ugovora. Moglo bi se pomisliti da je ovo vrijeme prošlo, ali mogućnost za nove razvojne planove i dalje postoji.
Američko teritorijalno širenje započelo je početkom 19. vijeka s kupovinom Luizijane od Prve Francuske Republike, koju je realizovao predsjednik Tomas Džeferson. Ova kupovina, najveća u istoriji SAD-a, obuhvatila je gotovo cijeli zapadni dio sliva rijeke Misisipi, od juga Meksičkog zaliva do granice s Kanadom na sjeveru. Ovaj prostor danas čini srce kontinentalnog dijela SAD-a.
Kupovina Grenlanda nije utopija niti nova ideja.
Dalja širenja uključivala su kupovinu Floride od Španije 1819. godine, Aljaske od Rusije 1867. i Danskih Zapadnih Indija 1917, koje su kasnije postale Američka Djevičanska Ostrva. Nova područja su se pridruživala SAD-u, poput nezavisne Republike Teksas 1845. godine, ili kroz ugovore, poput onog sa Ujedinjenim Kraljevstvom za teritoriju Oregona 1846. Panamski kanal obezbijedio je predsjednik Teodor Ruzvelt 1903. godine, ali je vraćen Panami 1977.
Savremena geopolitika
Vratimo se današnjoj situaciji: Izgleda utopijski zamisliti da bi Kanada postala dio SAD-a. Izjava izabranog predsjednika vjerovatno je samo verbalna poluga u širem narativu sa drugim geostrateškim ciljevima. Pominjanje Kanade u ovom kontekstu vjerovatno će ostati prolazno.
Što se tiče Paname, cilj možda nije povratak kanalske zone, već osiguranje interesa SAD-a kroz nove sporazume. Panamski kanal je od ključne važnosti za SAD. Snažan kineski uticaj tamo izaziva zabrinutost, posebno jer ulazne luke na kanal sada upravljaju kompanije sa sjedištem u Hong Kongu.
Arktički prolaz
Grenland, čuvar sjevernih prilaza Atlantskom okeanu i Arktiku, od presudnog je strateškog značaja za sigurnost SAD-a. Jedna od najvažnijih baza američkog vazduhoplovstva nalazi se u Tuleu, na sjeverozapadnoj obali Grenlanda. Najveće ostrvo na svijetu ima oko 60.000 stanovnika i autonomna je teritorija Danske, s aspiracijama za nezavisnost. Ovo bi moglo otvoriti prostor za neželjene uticaje.
Iako danas djeluje nezamislivo da bi teritorija mogla biti prodata između država, treba podsjetiti da ostrvo nije vlasništvo Danske niti SAD-a, već teritorija pod pravom samoodređenja svog stanovništva. Može li Vašington ponuditi stanovnicima Grenlanda dovoljno atraktivan paket da odluče putem referenduma postati 51. američka savezna država?
Kupovina Grenlanda nije utopija niti nova ideja. Ovo pitanje već je bilo aktuelno tokom prve Trampove administracije. Sasvim je moguće − čak vjerovatno − da će nova administracija Bijele kuće nastaviti da slijedi ovaj cilj. Uspjeh SAD-a ne treba isključiti. Jedan moj američki prijatelj mi je rekao: “Donalda Trampa ne treba shvatati bukvalno, ali svakako ozbiljno.”
