Odlaskom Bashara al-Assada u Moskvu, koji je označio kraj polustoljetne vladavine njegove porodice u Siriji, Sjedinjene Američke Države suočavaju se sa složenom odlukom: hoće li prekinuti okupaciju trećine zemlje i prepustiti novoj vladi kontrolu nad sirijskim naftnim poljima?
Američke snage su u Siriji od 2014. godine u sklopu kampanje protiv ISIS-a (Islamske države). Održavaju vojno prisustvo na naftom bogatom sjeveroistoku zemlje, gdje je i dalje raspoređeno približno 900 vojnika, izvorno poslatih da podrže Sirijske demokratske snage (SDF) predvođene Kurdima u borbi protiv terorizma.
Međutim, američko vojno prisustvo dugo je bilo povezano s kontrolom nad naftnim poljima u zemlji. Prije izbijanja građanskog rata 2011. godine, proizvodnja nafte u Siriji dostigla je vrhunac 1996. godine, dostigavši oko 600.000 barela dnevno, prije nego što je pala na 406.000 barela dnevno 2011. Nafta je bila glavna komponenta sirijske ekonomije, doprinosila je oko 25% državnih prihoda i činila otprilike 35% izvozne zarade zemlje, ali je proizvodnja pala na približno 24.000 barela dnevno do 2018. godine, uglavnom iz polja pod kontrolom SDF-a uz podršku SAD-a.
Sirijsko ministarstvo nafte iz Assadove ere ranije je tvrdilo da američke snage i njihovi saveznici uzimaju do 66.000 barela dnevno iz istočnih polja, što predstavlja oko 83% sirijske proizvodnje u to vrijeme. Ministarstvo je procijenilo gubitke u sektoru na 105 milijardi dolara od početka rata, što je jedan od razloga za finansijske probleme režima.
Sirija ima dokazane rezerve nafte od približno 2,5 milijardi barela nafte i 241 milijardu kubnih metara gasa, prema procjenama prije rata. Ove rezerve se uglavnom nalaze u istočnim i sjeveroistočnim regijama zemlje, posebno u Deir ez-Zoru, Hasaki i dijelovima Raqqe. Takođe se smatra da u Sredozemnom moru ima još rezervi na moru, ali one ostaju uglavnom neistražene zbog višegodišnjih sukoba.
Američka okupacija u toku
Američki državni sekretar Antony Blinken otkrio je tokom vikenda da je američka vlada održala prve direktne razgovore sa privremenom vladom koju podržava pobunjenička Hayat Tahrir al-Sham (HTS), grupa koja sada kontroliše Damask. SAD se nadaju da će zadržati uticaj tokom tranzicije vlasti, uprkos tome što je HTS proglašen terorističkom organizacijom od 2018. i nagradi od 10 miliona dolara za vođu Ahmada al-Sharaa od CIA-e.
“Uspjeh koji smo postigli proteklih godina u okončanju teritorijalnog kalifata ISIS-a ostaje ključna misija”, rekao je Blinken u Jordanu 15. decembra, naglašavajući zabrinutost zbog potencijalnog oživljavanja Islamske države tokom političke tranzicije u Siriji.
Međutim, „slon u sobi“ je hoće li SAD prepustiti zemlju ili kontrolu nad sirijskim naftnim poljima vladi koju podržava HTS. Nijedna strana nije spomenula tu temu budući da su sirijski međunarodni odnosi i dalje u stanju promjene nakon pada Assada 8. decembra.
Trumpova promjena stava?
Američka okupacija Sirije i dalje je nezakonita prema međunarodnom pravu, jer postoje samo tri razloga zbog kojih jedna zemlja može ući u drugu: ako ste napadnuti (kao što je Rusija učinila Ukrajinu); ako ste pozvani (kao što je Assad pozvao Rusiju); ili ako imate mandat UN-a (što SAD nema).
Novoizabrani predsjednik Donald Trump izjavio je 2019. da su američke trupe ostale u Siriji “samo zbog nafte”, ali je nagovijestio da bi moglo doći do promjene politike uoči njegovog povratka na funkciju u januaru i da bi se SAD mogle povući iz Sirije.
“Sirija je haos, ali nije naš saveznik”, nedavno je izjavio Trump. “Sjedinjene Države ne bi trebale imati ništa s tim.”
Novoizabrani predsjednik Trump lično je potpisao predsjedničku naredbu o zadržavanju američkih trupa u Siriji i iskorištavanju naftnih izvora tokom svog prvog mandata, kao način nadoknade troškova rata. Bajdenova administracija takođe je nastavila protok nafte preko granice između dvije zemlje uprkos prvim obećanjima da će Vašington povući trupe iz regiona. Umjesto toga, Bajden je poslao više trupa iz sjevernog Iraka preko granice kako bi ojačao podršku postojećim trupama koje kontrolišu isticanje nafte iz zemlje.
Tranzicija komplikuje američku strategiju u Siriji. Dok američke snage i SDF kontrolišu značajnu naftnu infrastrukturu, politički pejzaž u nastajanju mogao bi zahtijevati od Vašingtona da ponovo kalibriše svoju poziciju, naročito dok se regionalne sile bore za uticaj u post-Asadovoj Siriji.
(Izvor: Seebiz)
