Novoizabrani predsjednik Donald Tramp ostaje ključna ličnost u geopolitičkom i finansijskom diskursu u SAD-u. Najnovija tema odnosi se na uvođenje carina na sve proizvode koji se uvoze iz tri najveća američka trgovinska partnera.
Tramp je obećao potpisati izvršnu naredbu 20. januara 2025. kojom će Meksiku i Kanadi naplatiti carinu od 25% na sve proizvode koji ulaze u SAD, uključujući carinu od 10% na robu koja dolazi iz Kine. To je mnogo umjerenije od onoga o čemu se diskutovalo ranije u kampanji. Početna namjera bila je uvesti Kini carine od 60% na svu robu uvezenu u SAD, uz uvođenje carina od 10-20% na sav uvoz, takođe recipročnih carina koje bi odgovarale onima na američki izvoz. Jedna od Trampovih politika uključuje poreze, a glavni prioritet je proširenje odredbi o porezu na dohodak pojedinaca i porezu na nekretnine iz TCJA-a iz 2017., od kojih skoro sve ističu krajem 2025. Međutim, korporativni porezi slijede, uz obećanje smanjenja korporativnog poreza na dohodak sa 21% na 15%, iako se tek treba vidjeti hoće li to biti smanjenje zakonske stope ili ciljane stope za proizvođače.
Za sprovođenje svih tarifa i implementaciju politika bez narušavanja tržišta, novoizabrani predsjednik trebalo bi da dobije podršku svoje administracije, a jedna od najvažnijih uloga bila bi ona ministra finansija. Tramp je najavio da će za tu funkciju nominovati Skota Besenta, veterana Vol Strita koji se zalaže za carine i mogula hedž fondova. Čim se pojavila na tržištu, vijest je podstakla rast valuta širom svijeta, jer su se tržišta plašila da će Tramp izazvati potrese na globalnim tržištima. Tržište gleda na Besenta kao na nekoga s postepenijim pristupom uvođenju carina i pokušajima obuzdavanja budžetskog deficita, a konsenzus je da će on generalno biti pozitivan za ekonomiju i tržišta.
Kako se približava sljedeći sastanak Fed-a i ECB-a, počinjemo da vidimo razlike u monetarnoj politici između ova dva ekonomije. Posljednje tri godine svjedočili smo kako se inflacija i monetarna politika kreću sinkronizovano širom svijeta. Međutim, Fedov ciklus popuštanja poprima drugačiji oblik od onog ECB-a, budući da je Fedova glavna briga rast rizika od inflacije, dok se ECB snažno bavi pitanjem ekonomske slabosti. Fed je na putu da do kraja 2025. smanji svoje referentne stope samo upola manje od ECB-a, s predviđanjem da će inflacija ostati iznad 2%, u poređenju s ECB-om koji se suočava sa sporim rastom i projekcijom inflacije ispod ciljanih 2% već u februaru.
Da zaključimo, globalna finansijska tržišta apsorbuju Trampove trgovinske politike, razlike u monetarnoj politici i potencijalne fiskalne promjene, dok se istovremeno kreću u neizvjesnom geopolitičkom okruženju. Od dana izbora postojao je strah da će prinosi u SAD-u drastično porasti, iako se pokazalo da to nije slučaj. Zapravo, prinosi su pali niže, a krivulja se spljoštila, što sugeriše da su investitori oprezni u pogledu budućih smanjenja kamatnih stopa zbog kontinuirane inflacije i snažnog rasta BDP-a, što implicira stalni rizik da Fed ne može smanjiti onoliko koliko je tržište očekivalo.
(Izvor: Seebiz)
