U Njemačkoj je nedavno završen šestomjesečni eksperiment sa četvorodnevnom radnom sedmicom u kojem je učestvovalo 45 kompanija.
Rezultati su pozitivni u tolikoj mjeri da je većina kompanija odlučila nastaviti sa istim načinom rada. Međutim, nisu svi ishodi bili sasvim očekivani; neki su iznenadili, a neki podbacili.
Istraživanje je trebalo biti provedeno još prije dvije godine, ali tada nije bilo dovoljno kompanija koje su bile zainteresovane za učešće.
Ove godine prijavilo se dosta kompanija, međutim, nije sve teklo prema predviđanjima.
Naime, novi eksperiment, koji su od februara sprovodile savjetodavna kompanija Intraprenör i organizacija 4 Day Week Global, prekinule su prije roka dvije kompanije, dok dvije nisu stvarno smanjile radno vrijeme zaposlenima, pa je zapravo učestvovala 41 firma.
Marika Platz sa Univerziteta u Münsteru, koji je učestvovao u evaluaciji ovog eksperimenta, objasnila je za DW da su firme same mogle odlučiti na koji način će smanjiti radno vrijeme svojih zaposlenih: neke su smanjile više, a neke manje od 10 odsto. Na kraju, samo u 85 odsto kompanija uključenih u studiju zaposleni su zaista radili četiri, a ne pet dana u sedmici uz punu platu.
Kako su funkcionisale kompanije?
Vodeća istraživačica Julia Backmann komentarisala je da se pri mjerenju efekata skraćenja radne sedmice naučnici nisu oslanjali isključivo na samoprocjene zaposlenih o blagostanju, već su pratili i fiziološke podatke – otkucaje srca, nivo aktivnosti, kvalitet sna, pa čak i uzorke vlasi kose, koji takođe ukazuju na stres.
Osim što su pratili blagostanje radnika, naučnici su u eksperimentu pratili i produktivnost.
Naime, osnovna pretpostavka zagovornika četvorodnevne radne sedmice je da će zaposleni biti odmorniji, bolje raspoloženi i motivisaniji na poslu ako rade jedan dan manje, što bi moglo zadržati ili čak povećati produktivnost u poređenju sa petodnevnom radnom sedmicom.
Te pretpostavke uglavnom su potvrđene u njemačkom eksperimentu.
Pilot-program je pokazao da su, uprkos smanjenju radnog vremena, prihodi i profiti kompanija ostali stabilni ili su se čak povećali.
Zaposleni su osjećali manji pritisak i manje iscrpljenosti na radu.
Bili su čak fizički aktivniji, prelazili su više koraka dnevno nego radnici iz uobičajenih grupa, a u prosjeku su spavali 38 minuta više sedmično.
Subjektivno su osjećali više volje za radom i smatrali su da su postigli više nego da su radili pet dana u sedmici.
Rješenje za manjak radne snage
Kao i mnoge druge zemlje, uključujući Hrvatsku, Njemačka se suočava sa nedostatkom radne snage, ali, umjesto da poveća broj radnih sati kako bi smanjila taj nedostatak, kao što je učinila Grčka, odlučila je testirati model koji bi mogao motivisati više ljudi da se zaposle i budu produktivniji.
Analiza istraživanja pokazala je da bi kraća radna sedmica zaista mogla smanjiti nedostatak stručne radne snage, jer bi neki ljudi, koji sada ni ne traže posao, možda radili kada bi radna sedmica trajala samo četiri dana.
Carsten Meier, direktor kompanije Intraprenor, rekao je za Bloomberg da je četvorodnevna radna sedmica bila uspješna ne samo u privlačenju novih talenata već i u zadržavanju postojećih radnika. Zadovoljni radnici bili su skloniji ostati u firmi, što je na neki način pomoglo u rješavanju problema manjka radne snage.
Dvojbe i neočekivani rezultati
Međutim, rezultati nisu bili jednoznačni, kao ni postupci kompanija uključenih u eksperiment. Na primjer, neke kompanije promijenile su radne postupke: skratile i optimizovale poslovne sastanke, a svaka četvrta uvela je nove digitalne alate u radu.
Neki stručnjaci su upozorili da je u istraživanju učestvovalo samo četrdesetak firmi od gotovo 3,5 miliona, koliko ih ima u Njemačkoj.
Pretpostavlja se da su se na pozive za učestvovanje odazvale kompanije koje su već razmišljale o skraćenju radne sedmice, što bi moglo značiti da uzorak nije bio reprezentativan.
Pored toga, nisu svi rezultati ispunili očekivanja. Na primjer, broj dana bolovanja nije se smanjio u svim firmama.
Učinak na životnu sredinu takođe nije bio u skladu sa očekivanjima. Zagovornici kraće radne sedmice smatraju da bi se smanjenjem broja putovanja na posao mogla značajno smanjiti emisija CO2 iz transporta. Međutim, ispostavilo se da je dodatni slobodan dan podstakao zaposlene na duže vikend izlete.
Pitanje trajnosti entuzijazma
Pored svega, ostaje otvoreno pitanje da li bi zaposleni bili jednako entuzijastični za rad kada bi četvorodnevna radna sedmica postala standard, a ne eksperiment koji je trajao šest mjeseci. Naime, može se očekivati da su mnogi bili motivisani da dokažu efikasnost na kraće staze.
Neki stručnjaci takođe su upozorili da ne mogu sve kompanije u svim sektorima priuštiti skraćenje radne sedmice. Na primjer, to je teže ostvarivo u policiji, vatrogastvu, zdravstvu, medijima, obrazovanju i transportu.
Enzo Weber sa Instituta za tržište rada na Univerzitetu u Regensburgu istakao je da skraćenje radne sedmice neminovno vodi većem intenzitetu rada, jer je potrebno u četiri dana obaviti ono što se obavljalo u pet.
Uvjeren je da će to takođe negativno uticati na socijalne veze, komunikaciju i kreativnost zaposlenih. “Sve te posljedice neće biti odmah vidljive, već srednjoročno,” smatra Weber.
Velik dio kompanija želi nastaviti
Rezultati su pokazali da čak 70 odsto firmi koje su učestvovale u istraživanju želi nastaviti sa novim, skraćenim modelom rada.
Slični eksperimenti sa sličnim rezultatima provedeni su i u Velikoj Britaniji, gdje je većina firmi koje su učestvovale odlučila zadržati novi sistem rada.
Prema istraživanju Gallupa, čak 77 odsto američkih radnika izjavilo je da bi četvorodnevna radna sedmica od 40 sati mogla pozitivno uticati na njihovo blagostanje ako bi bila uvedena na njihovom radnom mjestu.
Protivljenje udruženja poslodavaca
Udruženja poslodavaca uglavnom se protive skraćenom modelu.
Na primjer, Britansko udruženje poslodavaca (CBI) izrazilo je zabrinutost da bi skraćenje radne sedmice moglo povećati operativne troškove i smanjiti konkurentnost firmi, posebno u sektorima sa stalnom potrebom za radnom snagom, poput zdravstva i proizvodnje.
Po njihovom mišljenju, četvorodnevna radna sedmica mogla bi povećati potrebu za dodatnim zapošljavanjem radi održavanja iste proizvodnje, što bi finansijski i logistički opteretilo manje poslodavce, prenosi Index.hr.