Privredni sud Crne Gore trenutno se suočava sa problemom zaostatka u rješavanju predmeta, čiji broj je blizu istorijskog maksimuma zbog dugogodišnjeg nedostatka sudijskog kadra. Na kraju oktobra, broj neriješenih predmeta dostigao je 2984, što predstavlja povećanje od oko 130% u odnosu na poslednji period u kojem je sud radio u punom kapacitetu, 2020. godine. Prosječan broj predmeta po sudiji je oko 200, što, zbog pravne kompleksnosti predmeta, znatno otežava rad. Osim kadrovskih problema, sudski sistem u Crnoj Gori suočava se i sa sistemskim preprekama, zbog čega i ne čudi činjenica da stečajni postupci traju godinama. Najstariji predmet datira još iz 2005. godine. O njegovoj ulozi, privrednom razvoju Crne Gore, posebno u kontekstu jačanja povjerenja investitora, izazovima i planovima za naredni period za portal Bankar.me govori predsjednik Privrednog suda Mladen Grdinić.
Koliko je predmeta trenutno pred Privrednim sudom i koliko njegov rad otežava nedostatak sudija?
Na kraju oktobra Privredni sud je ukupno imao 2984 neriješenih predmeta i to je blizu istorijskog maksimuma. Razlog za to leži upravo u činjenici da Privredni sud već više godina nema popunjena sva sudijska mjesta. Taj problem je počeo sredinom 2021. godine, kada je započet ciklus konstatovanja prestanka sudijske funkcije za veći broj sudija zbog ispunjenosti uslova za odlazak u starosnu penziju, na koju situaciju se nadovezao problem suspenzije dvoje sudija. Na današnji dan sudu nedostaje troje sudija, a realno je očekivati da će se sva mjesta popuniti do sredine sledeće godine. Dakle, govorimo o periodu od minimum četiri godine u kojima sud nije i neće biti kompletan. Poslednja godina za koju možemo reći da je sud radio u punom kapacitetu je bila 2020. godina i na kraju te godine sud je imao 1298 neriješenih predmeta. Poredeći taj period i današnju situaciju, možemo reći da je kontinuirani rad sa upražnjenim sudijskim mjestima doveo do povećanja broja neriješenih predmeta za oko 130 %.
Koliko je u prosjeku nezavršenih predmeta po sudiji? I da li je to manje ili više u odnosu na isti uporedni period prethodne godine?
U ovom trenutku, sudije Privrednog suda imaju prosječno 200 predmeta u radu, što je nekih deset predmeta manje nego na kraju 2023. godine. Ako imamo u vidu činjenicu da se najčešće radi o predmetima izuzetne činjenične i pravne kompleksnosti, te nerijetko sa veoma visokom vrijednošću spora, možemo reći da je ovaj broj predmeta veoma veliki. Kako sam u prethodnom dijelu svoje karijere radio u osnovnoj nadležnosti, smatram da imam pravo da dam ocjenu da rješavanje predmeta u Privrednom sudu ima svoje specifičnosti koje utiču na to da je prosječno potrebno više vremena za okončanje predmeta, zbog čega je nemoguće istovremeno suditi u tolikom broju predmeta. Uz to, treba imati u vidu da je na današnji dan u sudu samo troje sudija koji su bili sudije prije dvije godine. To znači da su u najvećem broju predmeta u ovom periodu promijenio postupajući sudija, što znači da je, u skladu sa zakonom, te predmete trebalo započeti iznova. Sve to rad u sudu čini dodatno kompleksnijim, jer je sudijama potrebno puno vremena da se upoznaju sa činjenicama u starim i veoma kompleksnim predmetima, a zatim u tim predmetima započinje ponovno izvođenje dokaza koji su izvođeni pred prethodnim sudijama.
Kako i na koji način se može povećati ažurnost u radu Privrednog suda?
Kadrovski kapacitet su ključan faktor. Međutim, moram da naglasim da smo i pored navedenog problema sa nedostatkom sudija, u protekloj godini učinili svoj maksimum, te smo tokom 2023. godine ostvarili normu od 111 % riješenih predmeta, odnosno riješili smo više predmeta nego što smo u istom periodu primili, što je najviše u Crnoj Gori, a i ove godine smo blizu uspjeha od 90 %. Kao što sam prethodno rekao, očekujemo da se uskoro popune tri slobodna sudijska mjesta, a tokom ljetnjih mjeseci je već izabrano četvoro novih sudija, tako da od novih sudija možemo očekivati značajan doprinos u efekasnijem rješavanju zaostatka koji imamo. Ukoliko je sud sa značajnim nedostatkom sudijskog kadra uspio da se u proteklih godinu i po dana izbori sa prilivom novih predmeta i spriječi povećanje broja neriješenih predmeta, realno je očekivati da će sud sa punim kapacitetima uspjeti da rješava više predmeta nego što prima, na koji način će se konačno smanjiti zaostatak koji je nastao u prethodnom periodu.
Osim toga, smatram da postoje i drugi sistemski problemi, čije rješavanje može značajno doprinijeti efikasnosti sudske grane vlasti. Naime, moje mišljenje je da na broj predmeta koji se nalaze u radu pred sudovima značajno utiče činjenica da su parnični postupci u Crnoj Gori „jeftiniji“ nego što je to standard u Evropsoj uniji. Činjenica je da Zakon o sudskim taksama nije mijenjan više od 15 godina, da su sudske takse male i da ne postoji efikasan način njihove naplate. Sa druge strane, visina nagrade za rad advokata je takođe niska i njen obračun se vrši na način da broj preduzetih radnji direktno utiče na povećanje nagrade. Po mom mišljenju, ovakva situacija ne motiviše dovoljno stranke da zbog smanjenja troškova postupka pokušaju da svoj spor riješe na alternativan način ili u što hitnijem roku. Reforme u propisima koji regulišu ovu materiju, mogu doprinijeti da
se broj predmeta pred sudom smanji i da svi učesnici u postupku budu motivisani da se sporovi rješavaju na što manjem broju ročišta. Lično sam već imao određene inicijative u ovom pravcu prema nadležnim ministarstvima, ali još uvijek čekamo odgovor. Konačno, mislim da je u Crnoj Gori potrebno što prije sprovesti postupak digitalizacije sudskih postupaka, omogućiti održavanje suđenja „na daljinu“ upotrebom napredne tehnologije, te unaprijediti postupak dostave poziva, dokaza i drugih pisanih akata elektronskim putem.
Koliko je stečajeva pokrenuto u poslednjih 10 godina i ko je najčešće inicijator?
U poslednjih 10 godina, otvoren je stečajni postupak nad 6026 privrednih društava, a najčešći inicijator istih bio je sam stečajni dužnik.
Koliko stečajeva je pokrenuto od početka godine i šta su najčešći razlozi?
Od početka 2024. godine do kraja oktobra, otvoren je stečajni postupak nad 323 privredna društva, a ukupan broj neriješenih predmeta je 450. Kao i prethodnih godina, najčešći inicijator pokretanja stečajnog postupka bili su stečajni dužnici koji po zakonu nijesu dužni da dokazuju postojanje stečajnih razloga. Međutim, ono što su stečajni dužnici najčešće navodili u predlogu, a i što je proizilazilo tokom postupka, bilo je to da su stečajni dužnici prezaduženi i nesposobni za plaćanje dospjelih obaveza. Osim toga, i sam Zakon o stečaju kao stečajnerazloge poznaje trajniju nesposobnost plaćanja ili prezaduženost.
Javnost ima utisak da stečajni postupci u Crnoj Gori predugo traju. Šta je po Vašem mišljenju uzrok toga i koliko u prosjeku traje stečajni postupak pred Privrednim sudom? Iz koje godine je najstariji neriješeni predmet pred Privrednim sudom, a iz koje je najstariji neriješeni stečajni postupak?
Prosječna dužina trajanja stečajnog postupka, od momenta iniciranja do njegovog okončaja, je 235 dana, što je mnogo manje nego u parnici. Najstariji neriješeni predmet u Privrednom sudu je upravno stečajni postupak koji je iniciran 2005. godine. Na okončanje ovog i sličnih stečajnih postupaka postupka u velikoj mjeri utiču objektivne okolnosti koje sprječavaju da se blagovremeno formira stečajna masa iz koje bi se namirili povjerioci stečajnog dužnika. U tom dijelu se posebno ističe činjenica da veliki broj starih predmeta u stečaju za svoje okončanje čeka završetak parničnih ili upravnih sporova i postupaka. Brojni su sudski postupci po tužbama izlučih i razlučnih povjerilaca od čijeg okončanja zavisi postojanje stečajne mase, kao što isto pitanje zavisi i od okončanja brojnih postupaka koji se vode radi transformacije prava korišćenja u pravo svojine. Takođe, poseban problem je činjenica da u određenim predmetima nije moguće efikasno sprovesti postupak unovčenja imovine stečajnog dužnika. Kao i u slučaju parničnih postupaka, i na dužinu trajanja stečajnih postupaka uticale su objektivne okolnosti čestih promjena postupajućih sudija i stečajnih upravnika. Nakon izbora na poziciju predsjednika suda, zaključio sam da je neophodno izvršiti sveobuhvatnu analizu stečajnih postupaka, kako zakonske regulative, tako i postupaka koji najduže traju, a sve u cilju detektovanja nedostataka koje je moguće unaprijediti kroz izmjene zakona i prakse. U tom pravcu i sudije daju svoj doprinos kroz izvještavanje. Međutim, mišljenja sam da je za sveobuhvatnu analizu i dobijanje zaključaka neophodno angažovanje nezavisnih eksperata, te sam u tom pravcu već preduzeo prve korake. Zapravo, cjelokupna procedura nije jednostavna i zahtijeva veliku podršku od strane domaćih i stranih partnera, te u ovom trenutku čekamo na njihov odgovor.
Koliko je za jednu državu važno da ima efikasan Privredni sud i kako to postići?
Lično smatram da Privredni sud ima jednu od najznačajnijih uloga u podsticanju investicija i trgovine u Crnoj Gori. Lice koje želi da osnuje privredno društvo ili posluje u Crnoj Gori, privenstveno će se voditi poslovim interesom, ali mislim da mu je na samom vrhu prioriteta i saznanje da li u slučaju ako između njega i drugog lica dođe do spora, u Crnoj Gori postoji sud koji će na efikasan i zakonit način riještiti taj spor. Privredni sud koji može da pruži pouzdan i efikasan mehanizam za rešavanje privrednih sporova, doprinosi povećanju povjerenja privrednih društava i investitora u
pravni sistem, čime se promoviše stabilnost i sigurnost u komercijalnom sektoru, obezbeđujući jasan okvir za rješavanje sporova i sprovođenje ugovora. Ovo promoviše transparentnost i pomaže u njegovanju poverenja između preduzeća i investitora, što je od suštinskog značaja za dugoročni rast i uspeh privrednog sektora Crne Gore.
Koliko ostali odgovorni subjekti shvataju ovu ulogu, možda najboje govori činjenice da je potrebno minimum četiri godine da sud konačno počne raditi punim kapacitetima i da Privredni sud nema ni jednu sudnicu, već se sva suđenja odvijaju u neuslovnim kancelarijama. Ipak, u Privrednom sudu smo svjesni ovog zadatka i iskreno vjerujem da ćemo mu u budućnosti odgovoriti, iako javnost mora biti svjesna da je potrebno vrijeme. Međutim, bitno je da ne idemo unazad, već naprijed. Nadam se da će vrijeme problema o kojima smo govorili uskoro biti iza nas, prvenstveno da će problem sa nedostatkom sudija biti prošlost i da ćemo svoji funkciju moći da izvršavamo u punom kapacitetu.
Kakvi su Vam planovi za naredni period i šta će Vam biti prioritet?
Sve što sam prethodno rekao samo po sebi nameće naše prioritete, a to je rješavanje starih predmeta i povećanje efikasnosti rada. Takođe, istrajaću u planu da stečajni postupak učinim transparentnijim.