IKEA je globalno prepoznatljiv brend i najveći svjetski proizvođač namještaja. Njen osnivač, Ingvar Kamprad (1926–2018), bio je poznat po preduzetničkom duhu i inovacijama. Od male kompanije na porodičnoj farmi, razvio je globalni posao koji danas posluje u 52 zemlje.
Kampradove poslovne odluke bile su revolucionarne u industriji. Na vrhuncu karijere, bio je na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi sa bogatstvom od 28 milijardi dolara. Njegova priča počinje sa malim startupom, započetim s pet švedskih kruna, dok mu je baka Francisco bila jedini kupac. Podstaknut njenom podrškom, Kamprad je pokazao genijalnost koja je unaprijedila IKEA-in globalni uspjeh.
Kao dijete, Kamprad je počeo razvijati svoje trgovačke vještine. Prvi prihod ostvario je prodajom šibica kupljenih „na veliko“ za pet kruna. Do svoje desete godine, već je prodavao božićne ukrase, šibice i olovke, a kasnije je s kreditom od 500 švedskih kruna naručio olovke iz Francuske, ostvarivši dobit od 190 dolara. Tim novcem kupio je bicikl za dostavu robe.
Kampradova majka bila je članica Švedske nacističke stranke, što je uticalo na njegove rane političke stavove. Iako se kasnije distancirao od toga, ovaj aspekt njegovog života često je izazivao kontroverze.
Sa sedamnaest godina, Kamprad je kupio staro skladište i pretvorio ga u poslovni prostor. S obzirom na to da je bio maloljetan, roditelji su mu morali odobriti otvaranje obrta. Tako je 1943. godine nastala IKEA, kompanija koja je isprva prodavala satove, olovke i najlonske čarape, a 1948. godine proširila ponudu na namještaj.
Tradicija imena
Prva stolica koja je bila u ponudi zvala se Ruth, a Kamprad je odlučio da proizvodima daje imena kako bi se lakše pamtili, zbog njegovih problema s disleksijom. Ova tradicija zadržana je do danas i dio je jedinstvenog IKEA identiteta.
Švedska je nakon rata imala veliki broj proizvođača namještaja, pa je Kamprad morao diferencirati IKEA-u. Njegov poslovni smisao i ideje omogućili su mu da se izdvoji. Prodajni izložbeni prostor, koji je otvorio u skladištu, bio je revolucionaran potez koji je odmah privukao kupce. Kamprad je kasnije redizajnirao postojeće modele namještaja, što je takođe doprinijelo uspjehu.
IKEA se brzo fokusirala isključivo na prodaju namještaja. Kampradova genijalnost ogleda se i u revoluciji ravnog pakovanja. Jednog dana, kada je prijatelj imao problema s pakovanjem stola, Kamprad je shvatio da bi se noge mogle odvrnuti radi lakšeg transporta. Tako je nastala koncepcija ravnog pakovanja, što je značajno smanjilo troškove skladištenja i transporta.
Kampradova vizija bila je jasna: „Naša je dužnost da se širimo“, često je govorio. IKEA je nastavila da raste i razvija se, usavršavajući svoje poslovanje, uprkos pokušajima konkurencije da ga zaustavi povezivanjem s njegovom nacističkom prošlošću i prijetnjama proizvođačima drveta u Švedskoj. Kamprad je našao rješenje u saradnji s proizvođačima drveta iz Poljske.
Tokom godina, IKEA je razvila specifičan pristup kupcima. Prolazak kroz prodavnice izaziva radoznalost kupaca, a restorani unutar trgovina s poznatim švedskim mesnim okruglicama samo su jedan od mnogih načina kako zadržati kupce, prenosi Bonitet.
Nakon Kampradove smrti, IKEA je nastavila širiti svoje poslovanje i inovacije. „Second hand“ revolucija postala je dio IKEA-ine nove strategije, s fokusom na povezivanje prodavaca i kupaca polovne robe, potvrđujući Kampradove riječi: „IKEA još nije savršena.“
