Odlazak u kupovinu aktivnost je o kojoj se ne razmišlja mnogo. Napravi se popis stvari, ode u najbliži shopping centar, odabere, plati i to je to.
Međutim, slabo se primjećuje kako je svaka prodavnica dobro uigrana mašinerija kojoj je jedini cilj da se potroši što više. Kako bi to postigli, vlasnici se služe raznoraznim trikovima.
1. Prolaz do kase uzak je s razlogom
Često se dogodi da kupci, čekajući u redu za plaćanje, shvate kako im nešto što su uzeli ipak ne treba i požele to da vrate na policu, ali u teoriji to zvuči mnogo lakše nego u praksi jer u prolazu jednostavno nema dovoljno mjesta da bi se vratili nazad. Kako bi izbjegli neugodnosti i komplikacije, idu metodom manjeg otpora i odlučuju da zadrže proizvod.
2. Prskanje voća i povrća ne održava ih svježim
Samo su dva razloga zašto se svježi proizvodi prskaju vodom u supermarketima, ali nijedan od njih nema veze s održavanjem svježine. Prije svega, ova se praksa sprovodi da bi voće i povrće izgledalo atraktivnije, a potom i više težilo na vagi. Ne samo da ih voda ne osvježava, već od nje mogu samo brže istrunuti.
3. Svježe namirnice su prljave
Prilikom odabira voća i povrća ljudi imaju naviku da uzmu namirnicu u ruku kako bi provjerili koliko je zrela. Ruka po ruka, namirnica po namirnica – nakupi se popriličan broj bakterija. Nekoliko kapljica vode “za svježinu” ne popravlja stvar. Valja dobro oprati proizvod prije njegove konzumacije.
4. Red do kase pun je slatkih iskušenja
Svi oni šareni časopisi, slatkiši, gume za žvakanje i kojekakve tehnološke napravice nalaze se tik do blagajne samo zato što vlasnici prodavnica znaju da kupcima oči “padaju” na njih dok čekatju red za plaćanje. Svako je barem jednom tako kupio neku sitnicu koju nije planirao.
5. Obnavljaju neispravnu hranu
Proizvođači hrane moraju da paze na troškove te sebi ne mogu priuštiti bacanje svakog proizvoda s “defektom”. Ako je hrani prošao rok trajanja ili ima sitne nepravilnosti na pakovanju, često se iz prodavnice vraća natrag na prepakovanje, piše Daily Meal.
6. Meso i riba znaju biti pogrešno etiketirani
Etikete se na proizvode najčešće lijepe prema proizvoljnoj procjeni trgovaca jer je poprilično očigledna razlika između, na primjer, piletine i svinjetine. Ali i to valja uzeti s rezervom. Kod ribe je mogućnost greške znatno veća. Istraživanje pokazuje kako je čak trećina riba pogrešno etiketirana pa se može dogoditi da se skupa riba zamijeni jeftinijom koja joj je slična.
7. Rok trajanja nije pouzdan
Ako se bliži istek roka trajanja, a proizvod još izgleda poprilično dobro, trgovci su ovlašteni da jednostavno zamijene etiketu s tom oznakom. Takvo prolongiranje roka može se rasteći i na više od nedjelju dana. To objašnjava situaciju u kojoj neko kupi jogurt koji je unutar roka, a na njegovoj površini pluta plijesan.
8. Mnogi proizvodi iz kataloga sniženja nisu zapravo na sniženju
Kuponi s proizvodima koji su “na akciji” nisu izmišljeni da bi štedjeli novac, već da bi kupci kupili proizvod koji im ne treba samo zato što je na sniženju. Uvijek valja dvaput provjeriti stvarnu cijenu proizvoda jer se nerijetko događa da je akcijska cijena u potpunosti jednaka kao i regularna.
9. Prodavnice ponekad rade iako nisu prošle inspekciju
Restorani su u ovom slučaju u nemilosti jer je nemoguće da nastave s radom prije ispravka štete. Sa supermarketima je drugačije zbog njihove veličine i količine proizvoda pa ih toliko ne kontrolišu. Kupci smiju tražiti na uvid ocjene prodavnice, koje nisu dostupne javno čak ni nakon što ne prođu inspekciju. Trgovci nisu zakonski obvezani da ih informišu na taj način.
10. Police se slažu sa strategijom
Smatra se kako ljudi najvjerovatnije kupuju ono što im prvo zapne za oko – to je razlog zašto su najskuplji proizvodi posloženi u visini očiju, a njihove jeftinije verzije neposredno iznad ili ispod. Dječje igračke često su “spuštene” niže od vidokruga odraslih baš zato da ih djeca mogu primijetiti, a potom i insistirati na kupovini.
Izvor: 24sata
