Šengenski prostor je područje slobodnog kretanja gdje su ukinute kontrole granica za putnike, osim u vanrednim okolnostima. Upravo ta mogućnost je jedna od najkonkretniijh tekovina Evropske unije. Od sprovođenja šengenskog sporazuma granični prelazi među zemljama potpisnicama su zatvoreni, a mnogi su čak i potpuno uklonjeni.
Zbog velikog ulaska izbjeglica u Njemačku preko Austrije, njemačke su vlasti odlučile da privremeno ukinu pravila šengenskog sporazuma. Od nedjelje popodne ponovo su uveli granične kontrole. Donosimo pregled najbitnijih činjenica o nastanku i pravilima šengenske zone.
1. Ko sve čini šengenski prostor?
Zona sada obuhvata 26 europskih zemalja, od kojih su 22 članice Evropske unije i četiri nečlanice: Island, Liechtenstein, Norveška i Švajcarska. Velika Britanija i Irska nisu htjele da prihvate potpuno ukidanje graničnih kontrola na ulasku u svoje zemlje pa su se definitivno odjavile od sprovođenja sporazuma. Četiri novije članice – Bugarska, Rumunija, Kipar, Hrvatska – dužne da se vremenom pridruže se šengenskom prostoru.
2. Kada je nastao šengen?
Obuhvat tog prostora postupno se širio od 1985. godine kada je, 14. juna, potpisan sporazum između pet evropskih vlada u gradu Šengenu u Luksemburgu. Prve potpisnice vengenskog sporazuma, od tada ukupno deset zemalja Europske unije, bile su: Belgija, Francuska, Njemačka, Holandija i Luksemburg.
3. Koje su obveze članica šengenskog prostora?
Šengenski prostor funkcioniše kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutrašnjih graničnih kontrola. Svaka zemlja zasebno dužna je samostalno da osigura potpunu zaštitu u četiri područja: vazdušne granice, vize, policijska saradnja i zaštita ličnih podataka.
4. Kakva pravila važe u šengenskom prostoru?
Šengenske države više ne obavljaju provjere na svojim unutrašnjim granicama, ali su pooštrile nadzor spoljnjih granica. Unutar tog područja građani Evropske unije, kao i državljani trećih zemalja, mogu se slobodno kretati bez kontrola na granicama. Ali na letu unutar EU koji povezuje jednu državu članicu šengenskog prostora i drugu izvan njega, potrebne su kontrole na granicama.
5. Šta sve podrazumijeva takvo ujedinjenje?
Posljedica brisanja unutrašnjih granica je pojačanje spoljnjih granica šengenskog prostora. Zemlje članice koje se nalaze na granicama su odgovorne za organizovanje strogih kontrola tih granica i za izdavanje viza za kratki boravak osobama koje ulaze u prostor. Pripadnost šengenskom prostoru uključuje i policijsku saradnju između svih članica u borbi protiv organizovanog kriminala ili terorizma, uz razmjenu podataka, poput šengenskog informacijskog sistema (SIS).
6. Kada može doći do izuzetaka i uvođenja kontrola?
Iako unutrašnje granice ne bi trebal više da postoje osim na papiru, članice imaju mogućnost ponovnog uspostavljanja vanrednih i privremenih kontrola. One moraju biti opravdane teškom prijetnjom za sigurnost ili teškim propustom na spoljnjim granicama, koji mogu izložiti opasnosti globalno funkcionisanje šengenskog prostora, prema jednom dokumentu Evropske komisije.
Čini se da njemačka odluka da ponovo uvede kontrole na svojim granicama, posebno s Austrijom u odgovoru na masovni priliv migranata, odgovara tom propisu, oprezno je u nedjelju regovala Komisija.
Izvor: Telegram
