Pol Singer nije čovjek koji se može objasniti u par riječi. Vlasnik hedž-fonda “Eliot“ je prepun protivrečnosti, ali u poslovima je tvrd kao stijena.
Nešto sijede kose, seda brada, prvi utisak je da vidite prijatnog starijeg gospodina od 69 ljeta. Kad Pol Singer, velikan hedž-fondova, progovori o siromašnoj zapuštenoj djeci bez perspektive, onda u Njujorku omekšaju srca bogatih donatora.
“Treba učiniti još mnogo toga jer sva djeca, prije svega ona iz zapuštenih porodica, zaslužuju prvoklasno obrazovanje kako bi imali uspjeh u životu.“
I to je Pol Singer, filantrop koji sa svojom porodičnom fondacijom podržava policiju Njujorka, pomaže školama i mališanima. Ali na Volstritu ukazuje se kao neki drugi, nemilosrdni Pol Singer, direktor investicionog giganta Eliot i čovjek koji sada Argentinu gura u bankrot.
Ne želi mnogo – želi sve
Makar kad je riječ o Argentini, Singer je uvjeren da je nedužan: “Sami su krivi za ono što se događa. Vode užasnu poresku politiku. I onda se ta zemlja još kači s velikim koncernima i jednostavno ne vraća novac koji je pozajmila.“
A u povjerioce spada i sam Singer. Ovaj milijarder čija kompanija u međuvremenu upravlja imetkom od 23 milijarde dolara, svojevremeno je kupio argentinske državne obveznice – za jedva 49 miliona dolara. Tada su se prodavali u bescijenje. Jer svi su željeli da se riješe argentinskih papira, ali Singer je htio da ih ima u džepu.
Onda je došla 2001. i Argentina je bila na ivici bankrota. Uslijedio je rez dugova i većina povjerilaca je pristala na nagodbu sa Argentinom. Ali neko kao što je Pol Singer ne odustaje lako od onoga što ima u džepu. Zapravo je onda mogao da dobije 200 miliona dolara i gotovo učetvorostruči ulog. Ali Singer hoće više. On hoće sve, 800 miliona i kamate: “Ako ovaj naš sukob probudi vladu Argentine kako bi promijenila njenu privrednu politiku, još bolje“, kaže Singer. Ove zime je u Davosu još govorio da se s Argentinom “može dogovoriti za jedno popodne“ – ali očigledno samo ako Argentina plati čitav iznos.
Konsekventan ili nemislosrdan?
Ne čudi da ga njegovi kritičari zovu lešinarom. Argentinska predsjednica Kirhner govori o lešinarskim fondovima i ucjenjivačima i jasno je da time misli na Singera. Čoveka s mnogo lica. Konzervativan ali ipak velikodušan u donacijama. Bez skrupula i sa srcem za manjine. Daje milione za podršku homoseksualnom pokretu – njegov sin je homoseksualac – ali iz duboke duše mrzi demokrate kao što je Obama.
Sa američkim konzervativcima se dobro razumije i zabavlja, ali njegovim protivnicima nije do smijeha. Već i prije Argentine je i Peru doveo na rub bankrota. Njegovu metodu neki zovu konsekventnom, a neki nemilosrdnom. Pred obalom Gane je već dao da se zaplijeni školski brod argentinske ratne mornarice – zajedno s posadom. Kao kaucija za njegov hedž-fond. Tako funkcioniše taj čovjek koji se ničega toliko ne boji kao inflacije. Goste rado hvata u raspravu iz godine 1931. s temom obezvređivanje novca u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata.
Kad je riječ o Argentini, Pol Singer ima dvije važne stvari koje ova južnoamerička država nema. Prvo, već je pokazao da on ima vremena i da može da čeka. A drugo – ima novca u izobilju.
