Domaćinstva ne prate model finansijske industrije o homo economicus–u, racionalnom planeru. Naprotiv, na njihove finansijske odluke utiču karakterne osobine (npr. samokontrola), (ne)finansijska pismenost i vladanje opštim matematičkim vještinama. Ovo je zaključak obimnog istraživanja Centra za evropska ekonomska istraživanja (ZEW) iz Manhajma.
Dok se većina finansijske literature bavi odnosom pismenosti i odluka ljudi da investiraju ili se zadužuju, ova studija se bavi odlukama domaćinstava da posegnu za jednostavnim kreditom i faktorima koji na to utiču, a svoje podatke crpi iz velike baze podataka o ponašanju njemačkih domaćinstava vezanih za njihove odluke da uđu u minuse na tekućim računima, što je najčešći „sport“ kojim se domaćinstva bave a statistički se lako prati. Uz to analiza ponašanja ulaska u minus zgodna je za istraživanje jer se pri odlučivanju domaćinstva ne savjetuju sa bankama, donošenje odluke nije zavisno od posjedovanja kreditne kartice, a kredit ove vrste je široko dostupan tako da svako ko ima račun u banci može jednim potezom da se – pomalo zaduži.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Analiza ZEW pokazuje da domaćinstva sa većom finansijskom pismenošću manje ulaze u minuse po tekućem računu jer su daleko svjesnija da je riječ o veoma skupoj pozajmici, a pritom ova opreznost nije determinisana nivoom prihoda koje domaćinstvo posjeduje.
Pa ipak, karakterne crte mogu da budu mnogo važnije od znanja o tome koliko jedan zajam košta. Da bi izmjerili do koje mere su ljudi spremni da „pregaze“ svoje racionalno znanje zarad ispunjavanja neke želje, analitičari ZEW su izabrali jedan pokazatelj koji im se učinio kao karakterističan za ljude koji nisu u stanju da novčanik drže pod kontrolom. Tačnije, ispitanike su pitali kako su u djetinjstvu trošili svoj džeparac. „Pretpostavili smo“, pišu istraživači, „da su ljudi koji su svoj džeparac trošili odmah čim ga dobiju, i u svojim zrelim godinama nestrpljivi u donošenju odluka i skloniji da uđu u minus ne čekajući da im na račun legne nova uplata“. Ova pretpostavka bazirana je na istraživanjima iz psihologije koja kažu da se način na koji donosimo finansijske odluke u ranom djetinjstvu zadržava do naše 32 godine.
Kao treći faktor koji su mjerili, analitičari ZEW su izabrali osnovne matematičke vještine. Zanimljivo, samo po sebi, posjedovanje vještine lakog sabiranja oduzimanja dijeljenja i množenja nije od velike koristi u racionalnom donošenju finansijskih odluka, niti – samo po sebi – bez finansijske pismenosti, doprinosi boljem shvatanju troškova donošenja određene finansijske odluke.
Imajući ovo u vidu, plus činjenicu da oba faktora, slabost karaktera i sklonost matematici teško mogu biti promijenjena jer bi ulazila u promenu čovjekove prirode i njegovih sklonosti, autori studije Kristijan Dik i Jarošek zaključuju da je jedini lijek za brzopleto ulaženje u minus ipak podizanje finansijske pismenosti.
Neki drugi autori koji su se takođe bavili odnosom samokontrole i donošenjem finansijskih odluka smatraju da su crte ljudskog karaktera toliko snažan faktor da „brišu“ sve druge uticaje na donošenje finansijskih odluka i, samim tim, i osporavaju vrijednost podizanja finansijske pismenosti.
Posle više unakrsnih testiranja svoje hipoteze, analitičari ZEW su ipak ostali pri svom stavu da je finansijska pismenost centralni faktor u donošenju kreditnih odluka, i vjeruju da je treba posmatrati kao sasvim zasebnu kvalifikaciju koja ne može biti zamijenjena ili nadoknađena opštim obrazovanjem ili odličnim matematičkim vještinama. Takođe, nedostatak finansijske pismenosti i njena važnost za donošenje odluka o ulasku u minus ne mogu biti objašnjeni samo slabošću samokontrole. „To nas“, kažu autori, „navodi na zaključak da iako nije jedini faktor u donošenju odluka o uzimanju kredita, finansijska pismenost jeste jedan od odlučujućih razloga koji objašnjava zašto su neka domaćinstva uspješnija u donošenju finansijskih odluka od drugih.
