Dok raste zabrinutost zbog usporavanja rasta u Kini, što je izazvalo oštar pad bakra, olova i cinka, nikl, koji se koristi za proizvodnju nehrđajućeg čelika, nakratko je ušao na teritoritoriju bikovskog tržišta početkom ove sedmice.
Razlog tog rasta je jasan – zabrana izvoza kojeg je uvela Indonezija, koja potencijalno prijeti velikom dijelu svjetskih zaliha nikla. To je pomoglo da cijena poraste za preko 13 posto, na 15.820 dolara za tonu od početka godine, zbog čega je nikl bio industrijski metal koji je postigao najbolje rezultate na Londonskoj berzi metala. To je sušta suprotnost prošloj godini, kad je imao najgore rezultate.
“Sve to je reakcija na indonezijsku zabranu izvoza koja je stupila na snagu u januaru,” kaže Andy Shaw, analitičar Credit Suissea, koji dodaje da su cijene mnogo više nego što je većina smatrala da će biti.
“Predviđamo cijenu od oko 14.000 dolara za prvo i drugo tromjesečje 2014. Sad je blizu 16.000 dolara. Razlog tome je to što smo mi i ostali mislili da će zabrana u nekoj mjeri popustiti,” kaže Shaw.
Na iznenađenje mnogih u industriji metala, Indonezija je odlučila zabraniti izvoz neobrađenih ruda u januaru. Odluka je donesena u okviru Zakona o rudarstvu, potvrđenog 2009. godine, s ciljem da se ohrabri industrijski razvoj i poveća vrijednost indonežanskog izvoza sirovina. Značaj zabrane ima dvostruku vrijednost. Najprije, Indonezija je vodeći svjetski dobavljač niklove rude s visokom vrijednošću. Drugi razlog je to što se Kina znatno oslanja na indonežansku rudu za proizvodnju feronikla , jeftine alternative čistom niklu koja se takođe može koristiti za proizvodnju nehrđajućeg čelika.
Kina je takođe prikupila velike rezerve ove rude prije nego što je indonezijska zabrana stupila na snagu, iako trgovci vjeruju da je to manje od 25 tona, što je dovoljno za još šest mjeseci, zasnovano na sadašnjim trendovima proizvodnje nehrđajućeg čelika.
“Nije potpuno izvjesno da će nakon ovoga doći do alternativnog dotoka nikla,” kaže jedan trgovac niklom iz Azije.
Moguće rješenje daju Filipini. Ipak, mogućnost da će kvalitetnija ruda biti dostupna prije iz jedne zemlje nego iz druge, uz hemiju industrije željeza i nikla koja je prilagođena proizvodnji NPI, ograničena je na samo 500.000 tona mjesečno, kažu trgovci. To nije ni blizu dovoljnognivoa da nadomjesti 45 miliona tona, koliko je visokovrijedne rude Indonezija isporučila Kini prošle godine.
Činjenica je da se uticaj indonezijske zabrane polako osjeća. Tsingshan, najveći kineski proizvođač nehrđajućeg čelika, nedavno je saopštio kako su cijene”poludjele” i da su mali proizvođači potpuno nespremni za zabranu.
