Izvještaj o privatizaciji kroz stečaj nosioca privrede u Beranama, koji je radilo šest nevladinih organizacija, pokazuje da su beranske fabrike Ciglana i Beranka dovedene namjerno do propasti, te da je uz pomoć državnih institucija ljudima koji su ih privatizovali dozvoljeno da se obogate na štetu nekada vodećih preduzeća.
“Kod oba preduzeća se pokazao obrazac destruktivne privatizacije kroz stečaj, koji nije karakterističan samo za Berane već za čitavu Crnu Goru. Kompanije su prodate po deset puta nižoj cijeni od procijenjene. Obnavljanje proizvodnje im od samog početka nije bilo u planu – iako je to osnovni razlog privatizacije preduzeća”, navodi se u zaključcima.
Istaknuto je i da su novi vlasnici djelove imovine prodali i unovčili dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju.
“Na taj način, novim vlasnicima ne samo da se vratio ukupni iznos kupoprodajne cijene već i milionska dobit što je kompanije dovelo do potpunog uništenja. Za to vrijeme državni organi niti su insistirali na sproveđenju obaveza definisanih ugovorima o privatizaciji niti su preduzimali mjere da spriječe otuđivanje imovine. U nekim slučajevima država im je velikodušno pružila finansijsku pomoć”, navodi se u izvještaju. Preporučeno je da Privredni sud u Bijelom Polju objavi dokumenataciju vezanu za postupak stečaja i privatizacije, Ministarstvo ekonomije i skupštinska Komisija za praćenje i kontrolu privatizacije da urade reviziju postupka prodaje te da Tužilaštvo utvrdi odgovornost pojedinaca za uništavanje i pljačku. Izvještaj je dio projekta šest NVO – MANS, Sigurna ženska kuća, Mogul, Stečajci u Crnoj Gori, Breznica i Udruga mladih Crne Gore.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Za nekadašnju Ciglanu Rudeš je navedeno da je privatizovana kroz stečaj, a stečajni upravnik je zatim postao direktor novoosnovane privatne kompanije.
“Firma je radila dvije godine, a zatim je fabrika porušena, uz obrazloženje vlasnika da će graditi novu. Umjesto toga, Petar Đurišić, novi vlasnik, firmu je ponovo uveo u stečaj i to zbog duga samom sebi od svega 9.000 eura”, navodi se u izvještaju NVO.
Prvi stečaj u Ciglani je uveden 29. januara 2005. godine, a nakon toga je raspisan tender za prodaju sa početnom cijenom od 700.000 eura, za koji se nije prijavila nijedna kompanija. U martu 2005. je objavljen tender na kojem je “Rudeš” prodat Đurišićevoj kompaniji Katel za 254.000 eura – 4.000 eura više od početne cijene.
Katel je rasprodao imovinu i vrijedno zemljište, a kupac nema obavezu da gradi ciglanu.
Fabrika papira Beranka je nastala 1997. godine, tako što je iz fabrike celuloze odvojen njen blok za proizvodnju papira u kojem je pokrenuta proizvodnja da bi se, kako se navodi, zaustavila u januaru 2003. Privredni sud u Bijelom Polju je na zahtjev beogradskog preduzeća Tigo impeks uveo stečaj u aprilu 2004. zbog duga od preko 250.000 eura. Tada je popisana imovina vrijedna više od sedam miliona. Početkom oktobra 2004. organizovana je treća licitacija na kojoj je Beranka prodata po početnoj cijeni od 999.573 eura jedinom ponuđaču Tigo – impeksu na čiji je zahtjev i uveden stečaj. Prema navodima radnika, početnu cijenu na trećoj licitaciji je predložio kupac Radoje Gomilanović, beogradski biznismen pljevaskog porijekla koji je do cijene došao tako što je sabrao svoja i potraživanja ostalih obezbijeđenih povjerilaca, administrativne troškove stečaja i djelimično prioritetna potraživanja. Odmah nakon kupovine fabrike je tražio reprogram dugovanja od povjerilaca.
vijesti.me
