Prvi oblici osiguranja srijeću se u prvobitnoj ljudskoj zajednici u okviru plemena, a kasnije i porodica. Prva opasnost sa kojom se sretao čovjek je glad, a mjera kojom je pokušao da se zaštiti bili su skromni obavezni prilozi pojedinca u žitu tokom rodnih godina.
Elementi osiguranja javljaju se kod Kineza pri transportu robe preko Jangcekjanga, kao i u Vavilonu još prije četiri milenijuma: u slučaju gubitka broda vlasniku se nadoknađivala šteta, a ako brod stigne na destinaciju, vlasnik je bio dužan da isplati određeni dio dobiti.
Pisani tragovi o osiguranju postoje i u Hamurabijevom zakonu iz 2250.godine p.n.e. u vidu uredbe o međusobnoj obavezi učesnika trgovačkog karavana da nadoknade štetu koja bi nastala u slučaju pljačke.
U starom Rimu osnovano je religiozno udruženje u koje su članovi uplaćivali određeni iznos za prijem kao i mjesečnu članarinu, a u slučaju smrti nekog člana solidarno su snosili troškove sahrane, pomagali su udovice i djecu umrlih. Prva sačuvana polisa potiče iz Lombardije, 1182. godine. Iz perioda od XII do XV vijeka sačuvano je više od 400 polisa, ali u to vrijeme polisa osiguranja nije uvijek bila garancija dobijanja nadoknade, naročito u slučaju gubitka broda. Prvi zakoni u ovoj oblasti donose se u Barseloni 1435. i Firenci 1522. godine.
Prva polisa na italijanskom, od 20. septembra 1547 godine pronađena je u Engleskoj. U to vrijeme nije bilo osiguravajućih biroa, tako da je pomorsko osiguranje bilo privatna transakcija izmedu individualaca. Osiguranje od požara nastalo je u Njemačkoj 1591 godine.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
U Londonu su se vlasnici brodova, prodavci i kupci robe koja se prevozila brodovima sastajali u kafanama, a jedna od kafana, vlasnika Edvarda Lojda, postala je vodeća. Prva osiguravajuća kompanija u oblasti pomorskog osiguranja i nosi naziv po Edvardu Lojdu. Ne zna se tačno kada je Lloyd`s osnovan, ali je poznato da je postojao prije 1688 godine. Aktom Britanskog parlamenta iz 1871. udruženje osiguravača “Lojds” dobilo je oficijalni status korporacije osiguravača.
U XVII vijeku holandski državnik i matematičar Jan de Vitu postavio je matematičke osnove odredivanja životne rente. Dostignuća Njutna, Lajbnica, Dekarta i Paskala našla su veliku primjenu u oblasti osiguranja. Od velikog značaja bila su i otkrića u matematičkoj statistici, prije svega zakon velikih brojeva (Bemuli, Laplas i Gaus). Engleska akademija nauka je krajem XVIII veka stvorila pretpostavke za razvoj modernog osiguranja.
Prvo udruženo društvo za životno osiguranje New England Life je osnovano 1835 godine, a potom je osnovano još dvanaest drugih društava u oblasti životnog osiguranja, koja i danas postoje.
Od druge polovine XIX vijeka počinje treći period u istoriji osiguranja, kada država stupa na scenu osiguranja. Uvidjevši ogroman ekonomski i socijalni značaj osiguranja, država koristi pogodnosti osiguranja za svoje interese, kao što je akumuliranje kapitala, kojim osiguravači raspolažu relativno dug vremenski period. Osiguravajući kapital čini novi izvor akumuliranja sredstava državnih fondova, kao izuzetno važan za razvitak državnog kredita. Tako se savremeni fondovi osiguravajućih društava na nivou nacionalne ekonomije mjere u milijardama eura.
Prvo organizovano osiguravajuće drustvo na teritoriji Crne Gore je bilo osnovano 1849. godine kao akcionarsko društvo sa 32 akcionara. Od tada pa sve do današnjih dana, osiguranje na ovom području je prolazilo kroz razne vidove organizacionih i vlasničkih oblika.
