Početkom 2007. godine trojica stravstvenih uživalaca marihuane od dvadeset i kusur godina potpisali su ugovor sa američkim ministarstvom odbrane o isporuci municije avganistanskoj vojsci u vrijednosti od 300 miliona dolara.
“Frajeri”, kako su ih kasnije prozvali, bili su sitan diler marihuane, maser i momak koji je završio samo osnovnu školu. Trojica momaka sa vrlo malo iskustva, ili bez njega, imali su petlju da konkurišu za ugovore o isporuci oružja za Pentagon i izbacili su iz igre velike međunarodne konglomerate.
Ugovor za Avganistan nije bio prvi koji su potpisali, ali je bio daleko najvrjedniji. Nabavili su hiljade tona minobacačke municije, bombi, raketa i 100 miliona komada municije za AK-47 i sve to isporučili u Kabul u najkritičnijem periodu rata u Avganistanu.
Međutim, da bi ispunili ugovorne obaveze,”frajeri” su u tajnosti prepakovali milione kineskih metaka starih više desetina godina – što je prema uslovima ugovora bilo zabranjeno – da bi ih potom isporučili u Avganistan. Posao je išao kao po loju sve dok ih pentagonski istražitelji nisu uhvatili i objavili njihove policijske fotografije na naslovnoj stranici “Njujork tajmsa”.
Priča je detaljno opisana u novoj knjizi Gaja Losona “Arms and the Dudes”, koja govori o ucjenama, kriminalcima, prevarantima, korumpiranim vladinim zvaničnicima i trojici klinaca koji su se upetljali do guše, ali i o tome kako je Pentagon koristio privatne trgovce oružjem kao posrednike kako bi nabavio oružje na crnom tržištu.
Bušova administracija je uvela zakone koji favorizuju mala preduzeća, polazeći od pretpostavke da je biznis uvjek efikasniji od vlade i da je konkurencija u suštini pozitivna. Pri tome su zanemarili činjenicu da je riječ o oružju i municiji. Upravljali su se prema sljedećoj logici: “Budimo jeftini, zli i brzi.”
Kako je Loson pojasnio, nije postojala ozbiljna, promišljena strategija za nabavku oružja.
“U konkurenciju je mogao da uđe svaki prevarant koji bi ispunio uslove za pregovaranje s ljudima iz vladine službe za objavljivanje tendera FedBizOpps, što znači da je dobio određene dozvole i prošao minimalne provjere, ali i da je imao dovoljno hrabrosti i sredstava da nabavi ovu vrstu robe na jedinom mjestu gde se ona mogla naći: kod ilegalnih trgovaca oružjem na Balkanu i širom bivšeg sovjetskog bloka”, kaže Loson.
“Frajeri” su sarađivali sa švajcarskim trgovcem oružjem, koji ih je iskoristio da bi dobio dio kolača u vidu ugovora s Pentagonom. Za to vrijeme je isporučivao oružje na druga mjesta, gdje su ga navodno koristili pripadnici milicije i samozvani lokalni vlastodršci.
Loson kaže da su američke vlasti to znale
“Ljudi s kojima je vlada poslovala – pri čemu su im klinci kasnije poslužili kao uvjerljivi izgovor – bili su jedini kod kojih ste mogli da dobijete ono što vam je bilo potrebno u datim uslovima: dva rata su bila u toku. Bušova administracija je bila veoma negativno nastrojena prema Kini i Rusiji, dva glavna snabdjevača tom vrstom oružja.”
On ističe da je vladi “bio potreban neko da ode i kupi municiju što jeftinije i da je isporuči na ratna područja”.
“Momci su morali da posluju sa švajcarskim dilerom oružja, korumpiranim albanskim vladinim zvaničnicima, da potplaćuju i isplaćuju zvaničnike i mafijaške vođe. Sve je to bilo neizbježno”, kaže on.
Što se “frajera” tiče, Loson smatra da nisu bili nevini, ali da su bili naivni.
“Igrali su opasnu igru”, kaže on. “Na tragičan način, pogrešno su razumjeli svijet s kojim su se upustili u posao. Nisu imali pojma da su bili samo pioni. Nema sumnje da su bili pohlepni, bezobzirni i neodgovorni, ali u dubini duše nije ih bilo briga za municiju. Ti momci su bili nevjerovatno vispreni, inteligentni i istovremeno vrlo glupi. U tom smislu, možda su isti kao Pentagon.”
B92
