Je li moguće da loše raspoloženje možemo pobijediti samo olovkom i pairom? Da samo moramo zapisati ono što nas frustrira, ljuti ili deprimira na papir i zatim taj papir baciti u kantu za smeće? Čini se da je upravo tako jednostavno, barem to tvrdi istraživanje objavljeno u američkom naučnom časopisu Psychological Science.

Jednostavno rješenje ili sumnjiva nauka? Možda se ova taktika čini pomalo luckastom, priznaje naučnik Richard Petty, profesor na Ohio State univerzitetu: “No, ponekad upravo luckaste stvari daju najbolje rezultate.”

U jednom od njegovih eksperimenata 83 osobe trebale su da ocijene svoj izgled, nakon toga na papir zapisati svoje mišljenje o svom tijelu, pozitivno ili negativno. Nakon što su zapisali svoje mišljenje, svi su trebali ponovo da pročitaju to što su napisali i da razmisle malo o tome. Polovina ispitanika tada je bacila papire, dok ih je druga polovina zadržala. Nakon toga su osobe uključene u ispitivanje morale da ocijene svoj stav prema svom tijelu prema određenoj ljestvici, na primjer sviđa li im se ili mrze svoje tijelo, misle li jesu li atraktivni ili neatraktivni, i slično.

Naučnici su ustvrdili kako je kod osoba koje nisu bacile papire (sa zapisanim mislima o vlastitom tijelu), ono što je zapisano imalo uticaja na to kako su kasnije ocijenili svoj stav prema svom tijelu. Na primjer, neko ko je napisao puno pozitivnih misli o sebi, kasnije se ocijenio boljom ocjenom na ljestvici vlastitog stava prema tijelu. Međutim, za osobe koje su bacile svoje zapisane misli, ono što su zapisali nije imalo nikakav efekt na kasniju ocjenu vlastitog stava prema tijelu.

U drugom eksperimentu 78 studenta trebalo je u dokument na računaru da napiše o čemu razmišljaju i što osjećaju te taj dokument da snime. Dio ispitanika je tada dokument prebacio u smeće, druga grupa ga je ostavila na računaru, a treća samo zamislila da su dokument prebacili u smeće.

Naučnici su saznali kako su na osobe koje su dokument zaista prebacile u smeće puno manje uticale misli nego li na one kod kojih su ostale zapisane na računaru, ili onih koji su samo zamislili da su ih bacili. “Mi znamo da, iako smo te misli bacili u smeće, one sve jedno postoje, no ovako imamo fizički osjećaj da smo ih se riješili, barem privremeno, i to, čini se, ima značajan uticaj na mozak koji to tako i prihvati”, kaže Petty.

U čemu je stvar? Vaše tijelo može kontrolisati vaš um, jednako kao što vaš um kontroliš vaše tijelo, kaže Petty. Na primjer, ranija istraživanja su pokazala da ako sjednemo uspravnije ili se ispravimo dok hodamo, to će izazvati osjećaj samopouzdanja i sreće.

Isto tako će i zapisane pozitivne misli uticati pozitivno na nas ako ih držimo uz sebe ili na vidljivom mjestu. “To znači da mi možemo pojačati naše vlastite misli, učiniti ih važnijima za nas same”, tvrdi Petty.