Kako se obući – poslovno ili neformalno? Doći ranije ili tačno na vrijeme? Biti duhovit ili smrtno ozbiljan? To su samo neke od dilema s kojima se većina nas susreće prije odlaska na razgovor za posao. U želji da na potencijalnog poslodavca ostavimo što bolji utisak pokušavamo da budempo opušteni, ali ne i neozbiljni, duhoviti, ali ne i smiješni, samouvjereni, ali ne i bahati.
Budući da se u krizna vremena mnogi od nas bore za radna mjesta, pravi je trenutak da analiziramo neka od najčešćih pitanja koja se postavljaju na razgovoru za posao.
Ako ste samo jednom bili na razgovoru za posao vjerovatno ste morali odgovoriti na barem jedno od ovih pitanja. I dok odgovaramo jedno, najčešće mislimo nešto sasvim drugo…
1) Zašto ste odlučili da prijavite na naš oglas?
Evergreen svih pitanja na razgovorima za posao na iskušenje će staviti vaše sposobnosti muljanja, kamufliranja i uljepšavanja.
Vi mislite: „Prijavio sam se zato što mi treba posao. Kakvo je to glupo pitanje? Nemam novca i treba mi posao! Objavili ste oglas i sad pitate ljude zašto su se prijavili?“
Ali odgovarate: „Prijavio sam se zato što sam oduvijek želio da budem dio vaše kompanije. Od malih nogu veliki sam fan vašeg branda i rad u ovoj kompaniji predstavlja ispunjenje svih mojih snova i očekivanja od života.“
2) Nabrojite svoje mane i vrline
Prilično nezgodno pitanje koje od vas iziskuje mnogo kreativnosti kako biste prikrili svoje nedostatke, ali istovremeno dali do znanja kako niste umišljeni.
Vi mislite: „Pa, moje mane su da sam nestrpljiv, lijen, radim samo ono što mi se kaže, dolazim i odlazim s posla tačno u minutu, totalno sam neambiciozan, pijem, pušim i ne volim da odgovaram na ovakva pitanja. Vrlina nemam.“
Ali odgovarate: „Što se mana tiče mnogi ljudi kažu da sam tvrdoglav (najčešća mana koja prolazi i pod vrlinu), a od vrlina bih istaknuo upornost, pedantnost, proaktivnost (s ovom nećete pogriješiti), marljivost, društvenost, duhovitost, komunikativnost…“ U sebi nabrajate još hiljadu drugih vrlina koje najvjerovatnije nikad niste niti ćete tako skoro posjedovati.
3) Koliku platu očekujete?
Još jedno nezgodno pitanje u kojem možete ispasti skromni (čitaj „očajni“) ili bahati.
Vi mislite: „Kao da moja plata zavisi od mojih želja. Želim najviše koliko mi možete dati. Želim službeni auto, telefon, laptop, plaćene prekovremene, topli obrok, prevoz, slobodne vikende, praznike, radno vrijeme od 11 do 15 i platu od 2000. Neto.
Ali odgovarate: „Plata mi nije bitna. Ja sam ovdje zbog ljubavi prema poslu jer mi materijalno ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo. Želim samo onoliko koliko mi je potrebno da zadovoljim najosnovnije životne potrebe.
4) Jeste li timski ili solo igrač?
Vi mislite: „Nisam ni jedno ni drugo. Potpuno mi je svejedno radim li sam ili u grupi, a i moje mišljenje teško da će uticati na to hoću li posao obavljati samostalno ili kao dio kolektiva.“
Ali odgovarate: „Rekao bih da sam podjednako sposoban da radim individualno i u grupi. Sposoban sam samostalno da obavljam sve radne zadatke, ali jednako tako izvrsno funkcionišem i kao dio grupe osnažen potporom svojih kolega.“
5) Gdje se vidite za pet godina?
Živci su vam na izmaku snaga, pritisak vam je skočio na 300 i suzdržavate se da ispitivača ne gađate hrpom CV-a nagomilanih na njegovom stolu.
Vi mislite: „Za pet godina vidim se kako i dalje pretražujem oglase za posao, odlazim na razgovore za posao i odgovaram na ovakva pitanja“.
Ali odgovarate: „Nadam se kako ću za pet godina napredovati na osobnom i profesionalnom planu. Završiću magistarske, doktorske, naučiti kineski, turski i ruski te sve slobodno vrijeme posvetiti humanitarnom radu.
Bonus pitanje koje poslodavci postavljaju kandidatima na kraju razgovora:
„Imate li vi kakvih pitanja za nas?“
Vi mislite: „Imam! Kolika je plata? Kakvo je radno vrijeme? Koliko se ljudi prijavilo na oglas? Imam li ja uopšte šanse da dobijem ovaj posao? Jeste li već zaposlili ćerku predsjednika uprave i ovaj razgovor uopšte nema smisla?“
Ali odgovarate: „Nemam pitanja. Hvala Vam što ste me pozvali!
(Večernji list)
