Prema profesoru Gary Yukl-u, harizmatski vođa je osoba sa mnogo samopouzdanja, koja je veoma uvjerena u ono što radi, kao i u svoje ideale. Predvodnik utiče na svoje pratioce predočavajući im viziju, koristi svoje komunikativne sposobnosti kada im predstavlja taj optimistični plan, preuzima rizik na sebe i žrtvuje se za viziju, osnažuje sledbenike…
Ono što zaposlenima znači je njegova indentifikacija sa kolektivom i podsticanje drugih na optimizam podižući moral. Takođe, profesor Yukl prikazuje neke negativne strane ovog fenomena na primjeru najskupljeg svjetskog brenda Apple.
Pretjerano samopouzdanje i optimizam mogu zaslijepiti lidera da vidi prave opasnosti
On smatra da ni sam Steve Jobs nije pomišljao da će ikada biti izbačen iz sopstvene kompanije. Njegovo neprijateljstvo sa John Sculley-em (direktorom Pepsija kojeg je Steve namamio u kompaniju) rezultirao je upravo odlukom odbora Apple-a po kojoj je Jobs morao da ode sa mjesta izvršnog direktora kao suviše nestabilan da vodi firmu.
Zavisnost o vođi usporava razvoj kompetentnih nasljednika
Prema priči Los Angeles Times-a, tokom Stevovih zdravstvenih problema (koji su trajali od 2004. a završili se transplantacijom jetre 2009. godine) vrijednost akcija Apple-a je opala. Jedan od glavnih razloga za nervozu na tržištu bilo je ćutanje kompanije o pitanju daljeg poslovanja i eventualnog nasljeđivanja te pozicije, a u tom periodu akcije padaju za 56%.
Neuspjeh da se postavi nasljednik stvara eventualu krizu vođenja
Na primjeru Apple-a možemo reći da ni jedan izvršni direktor nije bio više u vezi sa identitetom i uspjehom firme. Jobs je bio duboko umiješan u svaku poru poslovanja i bio je veoma cijenjen zbog svoje empatije sa zaposlenima. Jobs i Apple su postali sinonimi.
Stoga se nestabilnost vođe koji je indentifikovan kao cijela kompanija, smatra nestabilnošću cijele firme. U takvim slučajevima je potrebno prikazati javnosti stabilnost i plan za budućnost u poslovanju, kroz dostojnog nasljednika. Ipak, neke vođe se čine toliko nezamenljivim da izgleda kao da ni jedan plan o nastavku poslovanja neće osigurati besprekornu tranziciju.
Negiranuje problema smanjuje mogućnost da se na greškama uči
Jedna od najvećih grešaka harizmatskog vođe je ubjeđenje da ne mogu da pogriješe. Možda oni postaju žrtve sopstvenih čari i harizme. Primjer koji to ilustruje je rukovanje njihovim modelom mobilnog telefona iPhone 4, koji je imao smetnje u pozivu ukoliko bismo rukom prekrili dio telefona u kojem je smještena antena. Apple nije preuzimao odgovornost po ovom pitanju i nije priznavao grešku već je saopštio da se to dešava i sa telefonima drugih kompanija. Umjesto da ponude mogućnost redizajniranja ili neko drugo rješenje , oni nude futrole za mobilni koje će spriječiti dodirivanje osjetljive površine. O ovoj temi su se oglasili iz Consumer Reports-a, nezavisne neprofitne organizacije koja testira proizvode, i naveli da za njih nije prihvatljivo da takva kompanija stavlja teret na kupce ukoliko proizvod nije dobar. Oni su zatražili od Apple-a da u najkraćem roku riješi problem prijema signala.
Zanimljiv je podatak da je jedan od inženjera napomenuo problem antene, ali da je on zanemaren jer se Steve Jobs-u dopadao već urađen dizajn i nije želio da ga mijenja.
Harizmatski vođa je dobar rukovodilac i organizator koji je idealan za podsticanje i integraciju grupe. Međutim bitno je da i on samog sebe dozivi tako, kao doi procesa organizacije zarad dobrobiti kompanije, a da ga takav položaj ne zaslijepi pri čemu postoji opasnost da njegove želje budu ispred poslovne politike.