Više od tri miliona ljudi izgubilo je svoje domove tokom protekle decenije zbog razvojnih projekata koje je finansirala Svjetska banka, tvrdi grupa novinara. Aktivisti za ljudska prava su zaprepašćeni.
Nasipi, elektrane i drugi razvojni projekti koje finansira Svjetska banka doveli su do toga da 3,4 miliona ljudi ostane bez svojih kuća i posjeda. Istraživanja međunarodnog konzorcijuma novinara pokazala su da je egzistencija mnogih od tih ljudi ugrožena.
Tako je u Nigeriji vlada proterala stanovnike siromašne četvrti Istočna Badija u Lagosu, najvećem gradu te zemlje. Pred akciju raščišćavanja, stanovnici nisu dobili nikakvo upozorenje vlade, niti su obeštećeni zbog toga što im je oduzet životni prostor na kojem su bili nastanjeni, navodi se u izvještaju konzorcijuma novinara.
U Keniji je nekoliko hiljada ljudi izgubilo svoje kuće zbog programa zaštite šuma, koji je finansirala Svjetska banka. Tim od 50 novinara je i iz drugih siromašnih zemalja čuo slične priče. Organizacije za ljudska prava odavno kritikuju činjenicu da Svjetska banka nedovoljno ispituje posljedice koje njeni programi pomoći siromašnim zemljama imaju po lokalno stanovništvo.
Razvojna banka je, nakon internog ispitivanja, priznala „ozbiljne nedostatke tokom sprovođenja programa preseljenja“. Predsjednik Svjetske banke Jim Jong Kim rekao je prošle sedmice na konferenciji za novinare u Vašingtonu da su u tom domenu neophodna poboljšanja.
„Trenutno provjeravamo naše mjere bezbjednosti. Odlučan sam u namjeri da preduzmemo nešto po tom pitanju i naučimo lekcije iz prošlosti. Uradićemo sve što je u našoj moći kako bi zaštitili ljude i njihovu životnu okolinu.“
„Ali to nije dovoljno“, kaže Džesika Evans, aktivistkinja za ljudska prava iz organizacije Hjuman rajts voč. „Svjetska banka ne može samo da obećava da više neće da ponavlja slične greške. Odgovorni moraju da budu identifikovani, a oštećeni da budu obeštećeni.“
Svjetska banka do sada nije mogla da ustanovi koliko je ljudi oštećeno zbog njenih projekata, kaže Alesandra Maski iz organizacije za ljudska prava Amnesti internešenal. „Oni ne ispituju informacije koje dobijaju od nadležnih ustanova zemalja s kojima sarađuju.“ Džesika Evans iz Hjuman rajts voča smatra da je Svjetska banka previše zainteresovana da uloži novac u projekte, a premalo da te projekte nadgleda.
„U slučaju proterivanja lokalnog stanovništa iz njihovih naselja u Nigeriji, Svjetska banka morala je da zna šta će se desiti“, kaže Ašfak Kalfan, koji takođe radi za Amnesti internešenal. „Ista stvar se već jednom desila, tokom sprovođenja jednog drugog projekta koji je finansirala Svjetska banka, dodaje Kalfan. „Bez obzira na to, ponovo je dodijeljen kredit, a pri tom je propušteno da se dobiju garancija vlade u Lagosu da se situacija sa lokalnim stanovništvom neće ponoviti.“
Njemačka, četvrti donator Svjetske banke na svijetu, traži od te institucija da u svom radu poštuje prioritet koji imaju ljudska prava. „Njemačka mora da sarađuje s drugim vladama kako bi to sprovela“, kaže Džesika Evans iz Hjuman rajts voča. U izvještaju iz marta Svjetska banka priznala je da je pogriješila. U međuvremenu je predstavila i plan reformi. „Moramo da se poboljšamo i poboljšaćemo se“, izjavio je jedan portparol Svjetske banke za DW. Aktivisti za ljudska prava, međutim, u to sumnjaju. Kalfan iz organizacije Amnesti internešenal smatra da razlog za to treba tražiti u činjenici da je za Svjetsku banku privredni rast važniji od ljudskih prava.
(DW)
