U životu možemo slijediti tuđe ili svoje snove. Istraživanja pokazuju da samo deset posto ljudi radi ono što voli, pet posto slijedi svoju životnu strast, a samo od tri do pet posto postavlja ciljeve. Istraživanja o sreći pak pokazuju da je na drugome mjestu faktora sreće upravo posao.
Stručnjaci kažu da smo sretni u životu kad radimo ono što volimo i kad smo dobri u tome te da smo sa svojim životom sretni kad iskorištavamo svoje kreativne potencijale. Isto tako, jedna od pet stvari za kojima ljudi najčešće žale na samrti je da nisu radili ono što su htjeli.
Dakle, čini se da je ono što radimo mnogo važnije nego što smo možda svjesni.
Prvi u umu kupca
Mnogi su bar jednom pomislili kako bi to bilo pokrenuti vlastiti biznis i biti sâm svoj gazda. Birati šta, kada i s kime i koliko te kako raditi. Raditi ono što volimo i živjeti od toga, biti srećan i bolje uravnotežiti privatni i poslovni život. A onda počinju izgovori poput: ‘Ne znam čime želim da se bavim, nemam revolucionarnu ideju;’ Imam ideju, ali ne znam je li ona dovoljno dobra i održiva, hoće li proći na tržištu i hoće li me konkurencija pojesti’; ‘Ne znam kako do kapitala’; ‘Nemam vremena’; ‘Strah me promjena’; ‘Strah me ostaviti siguran posao’; ‘Recesija je’; ‘Strah me sve te administracije’; ‘Strah me nenaplate’; ‘Strah me neuspjeha’; ‘Nisam dovoljno hrabar/hrabra’; ‘Ne znam šta sve ne znam’; ‘Nemam posršku okoline’…
Šta onda učiniti? Najprije razbiti strahove, odnosno dati i drugi mogući pogled na istu stvar. Vlastiti talenti i snage dobra su polazišna točka. Svi poduzetnici tvrde da je njihov ‘tajni’ sastojak za uspjeh upravo strast da rade ono što vole. Dakle, zapitajte se iznova dok ne dođe odgovor što biste radili i da vam ne plate. U čemu toliko uživate? Često nam i ne treba revolucionarna ideja. Ne smijemo se time opterećivati na početku. Ono što muči vas, muči i druge ljude. Dobra poslovna ideja ne mijenja život korjenito, nego ga unapređuje, rješava neki problem, dodaje vrijednost. Najčešće je dovoljno ponuditi nešto bolje, brže, jednostavnije, povoljnije od rješenja na tržištu. Isto tako, mnogo je važnije biti prvi u umu kupaca, pozicionirati se kao njihov prvi izbor, nego biti hronološki prvi.
Novac će doći
Kako do kapitala?Nerealno zvuči: ‘Krenite i novac će doći’, ali tako je. Mnogo je preduzetničkih inkubatora, akceleratora, privatnih anđela investitora, podsticaja, prijatelja, porodica nas takođe može podržati, no najvažnije je da krenemo što prije i da imamo prvi prototip svog proizvoda/usluge te da počnemo dobijati povratne informacije kupaca, u skladu s tim oblikovati završni proizvod i uvijek se usredsrediti na njih i prodaju.
Nikad neće biti dovoljno ni vremena ni novca, u poslu je uvijek tako, zato treba izvući maksimum od onoga što nam je na raspolaganju. Svi koji planiraju vrijeme kažu da je trik u upravljanju energijom, a ne vremenom, jer kad smo puni energije, mnogo više toga stignemo u kraćem vremenu (a, provjereno, kad radimo ono što je naša strast, stalno se punimo energijom). Moramo zeti vrijeme za ono što želimo, a ne čekati da se ono stvori.
Ništa nije sigurno
Svakog je strah promjena, to je normalno. Međutim, one su neizbježne. Ili ćemo odgovarati reaktivno na njih ili ćemo ih sami oblikovati u smjeru u kojem želimo. Je li posao u korporaciji siguran? Neko drugi u Beču, Sofiji, Budimpešti kroji vašu sudbinu, odlučuje kada je i koliko potreban ‘downsizing’, ‘outplacement’ (i druge mjere nazvane ‘fancy’ riječima koje zapravo znače da ćete preko noći dobiti otkaz). Kad imate svoj posao, imate sigurnost u svojim rukama, birate šta ćete i kada raditi i s kime.
Recesija je. Navodno izlazimo iz nje, ali o tom potom. U recesiji su uvijek nastajali novi biznisi; mnogi su od njih i dandanas svjetski uspješni. Najveći učinak na naš uspjeh ima mentalni sklop, a ne spoljnje okolnosti. Oko sebe možemo vidjeti mnogo primjera ljudi koji uprkos svemu uspijevaju. Državna administracija svuda je državna administracija, tu se ne može mnogo napraviti osim naoružati se strpljenjem i biti uporan. Istina, mogli bismo biti mnogo više poduzetnička zemlja. Radi se na promjeni klime, ali te promjene ne idu preko noći. Ne treba se usredotočiti na to. Nenaplata jeste problem, ali da se riješiti. Možete birati s kim ćete raditi, postoje instrumenti osiguranja; na kraju, možete raditi i samo sa strancima, kojima je kultura plaćanja normalna stvar.
Hrabrost je pokušavati
Strah nas je neuspjeha jer nemamo kulturu koja njeguje pokušaj i ne osuđuje greške. Greške su greške samo ako na njima nismo ništa naučili. Mnogo je izglednije da će nam uspjeti drugi biznis ako nam je prvi propao nego onima koji počinju prvi put. Dakle, samo hrabro i sjetite se da se zapravo više bojimo uspjeha nego neuspjeha.
Onda ćemo sami sebi izbiti sve izgovore i moraćemo napustiti zonu udobnosti u kojoj tako uživamo. Hrabrost nije ne bojati se, nego djelovati usprkos strahu. Da, osim nedostatak kapitala najčešći je uzrok propasti startup-kompanija nepoznavanje poslovnih vještina.
