Kako zadržati staloženost na poziciji CEO-a? Na to su pitanje, dijeleći savjete i smjernice sakupljene iz osobnog iskustva, odgovorila tri CEO-a. Iskustvo je individualno pa su tako i savjeti raznoliki pa se dotiču različitih aspekata života, kako privatnog, tako profesionalnog.
Jason M. Lemkin, CEO kompanije EchoSign
Lemkin prije svega naglašava kontrolu, čak i kad je riječ o prividnoj kontroli. Niti jedan CEO, tvrdi on, ne bi smio dopustiti da zaposleni vide da je izgubio kontrolu. Osim kontrole, svakom CEO-u je potrebna pomoć. U idealnoj situaciji CEO bi trebao imati dvoje – troje ljudi iz menadžerskog tima koji mogu preuzeti dio posla. Lemkin naglašava i nužnost pauza, bilo da je riječ o šetnjama, kafama ili nečem sasvim trećem. Osoba od povjerenja je takođe bitna – svaki CEO treba nekoga s kim može podijeliti stvari koje izazivaju stres. Na koncu, smatra Lemkin, svaki CEO si treba povremeno priuštiti pravi, dugi odmor.
Lee Ballentine, penzionisani CEO
Ballentine na prvo mjesto stavlja podršku porodice . Sljedeća bitna stvar je fizičko i mentalno zdravlje. Ne možete se u potpunosti baviti poslom ako se prije toga niste pobrinuli za sebe. Osim toga, Ballentine sugeriše da ostanete vjerni ličnom stilu. Jedini posao CEO-a jest da osigura sprovođenje i ispunjenje ciljeva kompanije – dok god to uspijevate, niko ne može osporavati vaš stil. Izvrstan tim radnika je također bitna stavka, pri čemu je bitno postojanje uzajamnog povjerenja. Svaki CEO bi, takođe, trebao imati jedinstven stil vođenja sastanka, kao i ključnu frazu koja treba omogućiti zadržavanje distance od vrlo stresnih situacija.
Tom Chavez, CEO kompanije Krux Digital inc
Chavez, pak, tvrdi da je pitanje pogrešno postavljeno. CEO ne može uvijek ostati miran, niti bi trebao. ‘Stara škola’ zagovara ulogu CEO-a kao onog koji hladnokrvno rješava poslovne zadatke, dok se ‘nova škola’, pogotovo u tehnološkoj industriji ‘naslađuje’ pričama o CEO-ima koji bacaju stolice ili histerično plaču. Iako je ovo potonje nezdravo i, na sreću, rijetko, i prva je opcija zapravo promane pogađa šuje suštinu. Chavez objašnjava kako je pozicija CEO-a jedinstvena jer ne postoji obrazovni smjer koji vas može pripremiti za taj čudan posao. Motiviržsanje, fokusiranje i inspirisanje tima radnika puno je efektivnije od bacanja stolica. Na koncu sugeriše da bi pitanje zapravo trebalo glasiti ‘Kako bi CEO trebao da kontroliše svoja mentalna stanja na način da uspije obaviti posao bez da izmori sebe i druge?’.
