Nafta je sve jeftinija, ali to nam se može obiti o glavu, ocjenjuje u komentaru urednik privredne redakcije DW Henrik Beme, koji smatra da je sadašnji “nemir samo nagovještaj oluja u sledećoj godini” ako cena nafte ne napusti “zonu apsurdne jeftinoće”.
Na pitanje čeka li Njemacku i čitavu eurozonu dobra 2015. godina Beme kaže:”To se ne bi moglo reći, pogotovo ako cijena nafte ostane niska”.
“Već sada su svjetska tržišta izuzetno nervozna i to je pokazala žestoka oscilacija vrijednosti na berzama proteklih sedmica. Ako cijene i dalje budu padale, zona eura bi mogla još dublje da zaglibi u zamku deflacije, kada je novac zapravo vrijedniji od robe”, piše Beme.
Drugim rijecima, objašnjava on, ljudi odlažu velike kupovine a firme svoje investicije – jer bi sve moglo da bude još jeftinije. Zbog smanjene potražnje, cijene još više padaju – prijeti duga faza stagnacije. Primjer za to je trenutno Japan, treća ekonomija u svijetu, napominje urednik privredne redakcije Dojče vele.
On dodaje da još jedna opasnost vreba i iz zemalja u kojima se eksploatiše nafta. Ozbiljne turbulencije prete, na primjer u Venecueli ili Rusiji, zemljama koje su zavisne od prihoda od nafte još više nego drugi.
Kada je riječ o Rusiji, mješavina sankcija i pada cijena nafte već pokazuje žestoko dejstvo. Nacionalna valuta je u slobodnom padu, iz zemlje se masovno povlači novac, a investitori su izgubili povjerenje u privredu te zemlje, konstatuje Beme.
“Ali grdno se varaju oni koji misle da bi bankrot Putinove Rusije bio bez posljedica po Zapad. Čitavo stanje opasno podsjeća na krizu zemalja u brzom razvoju s kraja devedesetih, kada su MMF i Svjetska banka pomogli Rusiji sa mnogo milijardi dolara. Tako nešto bi danas već i iz političkih razloga bilo nemoguće, tim prije što je i tada mnogo od tih milijardi potonulo u mračnim kanalima u Rusiji”, smatra Beme.
Ako Rusija objavi da je platežno nesposobna, onda će, dodaje on, pomenuti stručnjaci svoje lijepe prognoze ekonomskog rasta morati ponovo da izračunaju. To, napominje, važi i za Sjedinjene Države koje su od početka procesa frakinga (dobijanje nafte iz škriljaca) značajan proizvođač nafte i koje su doprinijele prevelikoj ponudi na svjetskom tržištu, pa samim tim i padu cijene.
I tu vreba prava opasnost: fraking-koncerni su za finansiranje skupe tehnologije uzeli velike i skupe kredite. Međutim, postoji granica posle koje se takva tehnologija više ne isplati. Ako ove firme bankrotiraju, onda bi moglo doći do sličnog finansijskog sloma kao 2008. godine, koji je izazvan mjehurom stambenih kredita u SAD, upozorava urednik DW, i kaže da ni tu ne bi bio kraj.
Još jedan znak upozorenja je što ministar za naftu Saudijske Arabije prvi put priznaje da se ta naftna super sila mora “pobrinuti” za svoju dominaciju na tržištu nafte.
“Zbog svega toga nam ostaje da se nadamo da će se cijena nafte naredne godine stabilizovati i napustiti ovu zonu apsurdne jeftinoće. Ako se to ne dogodi – a trenutno ne izgleda da će tako biti – onda je nemir posljednjih sedmica samo blagi nagovještaj oluja koje nas čekaju sljedeće godine”, zaključuje Beme u komentaru.
