U vrijeme kada je bez interneta normalan život nezamisliv, kada o njemu zavise komunikacija, bankarstvo, školstvo, proizvodnja i gotovo svaka zamisliva ljudska djelatnost, gotovo je nepoznata činjenica da “ključ interneta” u svojim rukama drži sedam ljudi iz sedam zemalja širom svijeta. I to doslovno.
Naime, cijeli sistem rada interneta temelji se na DNS-ovima, odnosno brojčanim adresama koje se vežu za svaku pojedinu internet stranicu. Kada vi svakoga jutra u svoj internet pretraživač upišete neku adresu računar to odmah prebacuje, a da ne vidite, u brojčanu adresu preko koje se dalje odvija komunikacija.
Sigurnosne kartice
Dodjela DNS-ova i njihova struktura izuzetno je komplikovana i izvodi se posebnim sistemom pod kontrolom ICANN-a, neprofitne organizacije za dodjelu imena i brojeva sa sjedištem u SAD-u. Srce sistema čini takozvani “master key”, algoritam koji se obnavlja svaka tri mjeseca, a čije sigurnosne kartice kontroliše sedam stručnjaka za računarsku sigurnost iz sedam zemalja svijeta. Kartice su pohranjene u sedam sefova u SAD-u, a ključeve sefova ima upravo ovih sedam “velikih ključara interneta”.
– Sedam računarskih stručnjaka bira se posebnim procedurama, a dolaze iz različitih zemalja kako nijedna zemlja ili korporacija ne bi imala mogućnost samostalnog uticaja na rad mreže. Uz ovih sedam osoba postoji još sedam eksperata koji mogu zauzeti njihova mjesta ako im se nešto dogodi – kažu u ICANN-u koji tromjesečna obnavljanja “master keya” organizuje uz ogromne sigurnosne mjere. U prostoriju gdje se odvija cijeli proces sa sigurnosnim karticama ulazi se tek prolaskom kroz niz barijera, i to unošenjem posebnih kodova, biometrijskim očitavanjem dlana, identifikacijom na temelju snimka rožnjače.
Na udaru vlada
Sigurnost je toliko velika da ni čistačice ili pripadnici osiguranja ne mogu ući u prostoriju pa spremanje i usisavanje sobe prije sastanka obavlja jedan od “internet ključara”. Svaki trenutak sastanka i cjelokupna procedura snima se nizom kamera, a svaki pojedini dokument ključari pojedinačno potpisuju nakon pomnog čitanja.
Ipak, ICANN je i uz ovako veliko i razrađeno osiguranje na svojevrsnom udaru cijelog niza vlada koje bi mu htjele oduzeti dio ovlašćenja i prebaciti je, ako ne u svoje ruke, a ono barem pod okrilje UN-a. Jer internet je danas puno važniji nego u trenutku svog nastanka kada ga je ICANN preuzeo u svoje ruke. Upravo to što se ICANN sam postavio za čuvara algoritma temelj je zahtjeva za preuzimanje ovlašćenja.
– Često je pitanje ko nas je ovlastio za generiranje DNS kodova. Odgovor je: korisnici interneta. Generiramo kodove od nastanka mreže i nemamo namjeru predati ovlašćenja – kažu u ICANN-u. To djeluje pomalo umirujuće jer bolje je kada internet kontrolišu stručnjaci nego vlada, bila ona u Washingtonu, Moskvi, Pekingu ili Londonu.
