Jedan uspješni biznismen ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo vrijeme da ga neko zamijeni. Umjesto da sam izabere svoga nasljednika među svojim pomoćnicima ili svojom familijom, odlučio je da uradi nešto neuobičajeno.

Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore, šefove odsjeka i pogona, blagajnike, savjetnike i održao im sljedeći govor:

“Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem u zasluženu penziju. Takođe, sada je najbolje odrediti novog generalnog direktora koji će voditi našu firmu u budućnosti… Odlučio sam da će to biti jedan od vas.”

Mladi perspektivni šefovi bili su zbunjeni.

“Daću svakome od vas po jedno sjeme. To je vrlo specijalno sjeme. Želim da ga posadite i zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine kako bismo vidjeli što ste učinili s njim. Tada ću odlučiti ko će biti moj nasljednik.”

Na tome je sastanku bio i Džim, i kao svi prisutni dobio je sjemenku.

Kada je stigao kući, podijelio je sa svojom ženom direktorovo razmišljanje i oni olučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka.

Svakoga su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne.

Nakon 20-tak dana, neki od Džimovih kolega već su počeli u kancelariji govoriti o biljci koja raste. I Džim je sa suprugom svakodnevno gledao u teglu, ali se ništa nije događalo. Prošlo je više od mjesec dana i još uvijek ništa dogodilo. Sada se već naveliko pričalo o biljkama.

Na zajedničkim ručkovima razmjenjivale su se praktične ideje o brzom rastu i Džim je shvatio kako jedino kod njega nema ničega i da je jedino on neuspješan.

Ni šest mjeseci kasnije ništa nije niknulo u Džimovoj tegli.

Počeo je da vjeruje kako je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo, što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što je bez rezultata.

Godina je uskoro došla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama ponovno okupili oko generalnog direktora. Džim je rekao svojoj ženi da neće nositi praznu teglu, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i podmuklu bol u trbuhu.

Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Ipak, znao je da je ona u pravu i bio je čvrsto uvjeren kako ništa nije pogrešno učinio. Unio je svoju praznu teglu u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, pažljivo odnjegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, upravo, neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti.

Stavio je, uz podsmijeh svojih prijatelja, svoju praznu teglu na pod. Bio je u pravu. Pred njim su bili tužni trenuci.

Kada je generalni direktor stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio kandidate. Džim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled.

“Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!” – počeo je generalni direktor. “Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika…” I, u tom je času spazio praznu teglu. Zatražio je od potpredsjednika da ju donese i dovede vlasnika naprijed. Džim je protrnuo.

“Sada će pući bruka… Možda će me izbaciti iz firme” – pomislio je.

Kada je istupio, generalni direktor ga je upitao što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Džim mu je sve, iskreno i pošteno, ispričao. Generalni direktor zatraži od svih da sjednu – osim Džima. Pogledao ih je i rekao:

“Džim, veoma sam ponosan na tebe… Poštovani, Džim je novi generalni direktor firme!”

Svima je to izgledalo, gotovo, nestvarno, posebno Džimu.

“Pa… kako je to moguće? Moja tegla je prazna…”, – mucao je zbunjeno.

Stari generalni direktor pojasni: “Prije godinu dana ja sam svakome od vas dao sjemenku iz koje ne može ništa niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svaki od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio je da ga zamijeni zdravim sjemenom. Svaki od vas – osim Džima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od vašega sjemena, a ne od moga. Jedino je Džim ponosno prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu teglu. Vi ste svi tražili uspjeh – po svaku cijenu, a Džimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je on danas generalni direktor…”

I nastavi:

Ako sijete poštenje, požnjet ćete povjerenje.
Ako sijete dobrotu, požnjet ćete prijateljstvo.
Ako sijete poniznost, požnjet ćete pravu veličinu.
Ako sijete jednostavnost, požnjet ćete trajnu radost.
Ako sijete otvorenost, požnjet ćete respekt.
Ako sijete odanost, požnjet ćete uspjeh.
Ako sijete oproštaj, požnjet ćete pomirenje.
Ako sijete iskrenost i ljubav, požnjet ćete vječnu radost i sreću.
Zato, pazite što sijete, jer to će nam odrediti što ćemo kasnije žnjeti.