Poslije višegodišnje finansijske krize, evropska ekonomija ponovo raste. Rast je, iz perspektive mnogih stručnjaka, na klimavim nogama. Godina 2018. godine trebalo bi da se koristi kao godina reformi.
S obzirom na rizike nove finansijske krize, njemački i francuski ekonomisti pozivaju na temeljne reforme u eurozoni.
“Evropska monetarna unija i dalje ima značajne slabosti, njena institucionalna i finansijska arhitektura je nestabilna”, kaže se u jednom članku koji je objavljen u srijedu u Berlinu.
Između ostalog, autori zahtijevaju da se mijenjaju pravila mastrihtskog ugovora i da se uspostavi evropski sistem štednje. Za neke donosioce politika u Berlinu i Briselu, prijedlozi će izazvati malo entuzijazma.
Ekonomski izgledi u 19-članoj zoni zajedničke valute i EU kao cjelini su barem na prvi pogled gotovo nikakvi. Poslije višegodišnje krize, kada se eurozona suočila s opasnosti od bankrotstva u Grčkoj, sve zemlje još jednom doživljavaju rast. Međutim, postoji zabrinutost zbog nastavka visokog javnog duga i velikog obima loših kredita u bilansima banaka – posebno u Italiji.
“Evropa se mora reformisati, a Njemačka i Francuska moraju prvo da postignu sporazum kako bi se u tome uspjelo”, rekao je koautor i predsjednik njemačkog Instituta za ekonomska istraživanja (DIW) Marcel Fratzscher.
Pored Fratzscher-a, u članak je uključen i predsjednici instituta Ifo-a u Minhenu, Clemens Fuest i “Wirtschaftweise-a” Isabel Schnabel. Evropska komisija i francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno su podnijeli prijedloge za reformu EU i eurozone.
“Onako kako je eurozona trenutno pozicionirana, euro nije održiv”, rekao je Fratzscher. Gledajući ekonomski oporavak monetarne unije šef DIW je rekao: “Zabrinutost je da politika ne djeluje, nego čeka, ali sada je najbolji trenutak da se prione na reforme, postoji otvorena mogućnost, iduće godine su evropski izbori …”
Prijedlozi za reformu ekonomista generalno imaju za cilj individualnu odgovornost pojedinačnih zemalja, rekao je Fratzscher. “U isto vrijeme, želimo bolju koordinaciju – radi se o stvaranju boljih i pametnijih pravila koja će se poštovati”.
Ekonomisti zapravo predlažu šest reformi. Dakle, jedna vrsta fonda, koji će se finansirati iz doprinosa država članica, mogla bi apsorbirati velike ekonomske krize “Da bi se osiguralo da Fond ne rezultira trajnim transferima, doprinos zajedničkom fondu bi trebao biti veći za zemlje koje su se više napregnule”, ističe se u studiji.
Prethodna komplikovana pravila duga treba pojednostaviti, treba poboljšati praćenje nacionalnih ekonomskih politika. Prema kriterijima iz Mastrihta, godišnji novo zaduživanja članicama ne može biti veći, između ostalog, tri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Ako Evropska komisija ustanovi kršenja, ona može predložiti kazne koja bi morale biti ispoštovane od strane države. U praksi se to nikada nije dogodilo.
Autori studije sada predlažu stvaranje nezavisne institucije za praćenje fiskalne politike država članica. Odgovornost za davanje koncesionih kredita sa uslovima za krizu država treba da je u potpunosti u rukama reformisanog fonda za spasavanje (ESM). U grčkoj krizi, na primjer, uključen je Međunarodni monetarni fond (MMF).
Što se tiče javne potrošnje, autori predlažu sljedeći princip: ne bi trebala rasti brže od nominalnog bruto domaćeg proizvoda na dugi rok, a sporije u zemljama koje moraju smanjiti svoj omjer duga. “Nezavisni nacionalni fiskalni savjeti” bi takođe trebali da prate pravila.
Autori pozivaju i na prekid “začaranog kruga” finansijske zavisnosti između država i njihovih banaka – kroz koordinisano uvođenje podrške kapitalu za takozvani rizik koncentracije na državne obveznice i osiguranje zajedničkog depozita.
Prije nekoliko godina, Komisija EU je predstavila prijedlog za sistem garancija bankarskih depozita. Međutim, prijedlog nema podršku u krugu zemalja članica, posebno zbog otpora Njemačcke. Banke u ovoj zemlji se plaše da će biti odgovorne za krizne institucije u drugim zemljama u hitnim slučajevima. Njemačka kancelarka Angela Merkel (CDU) najavila je na sastanku šefova država i vlada krajem godine, međutim, neznatnu spremnost za kompromis.
Indikator
