Zamislite da se vozite po putu punom magle. Želite nekud da stignete brže ali jednostavno ne vidite dovoljno jasno, jer vas magla stalno ometa. Tako je isto i našem umu kada smo pod stresom a treba trezveno da razmišljamo.Svima nam se desilo da nam nešto pođe naopako, onako kako nismo htjeli. Još kad se na to nadoveže nekoliko stvari, čovjek pod pritiskom, jednostavno pukne. Ali, ako poslušamo neuropsihijatre, to je moguće spriječiti.
Imamo sljedeću situaciju. Kasnite na aerodrom jer se saobraćaj sporo kreće zbog snijega. Niste se naspavali, prethodno vas je neko iznervirao na poslu. Najzad stižete do šaltera na aerodromu, ali shvatate da ste zaboravili pasoš. Situacija u kojoj bi rijetko ko ostao smiren.
Poznati neuropsihijatri među kojima je i Daniel Levitin, savjetuju da pokušate nešto što se zove –„Buduće osvrtanje“ ili pred-uviđaj. To je ustvari kada gledate unaprijed i pokušavate da vidite šta bi sve moglo da pođe naopako. Onda smislite šta možete da uradite da biste spriječili da se to desi, ili smanjili štetu.
Levitin tako savjetuje sljedeće – Odredite mjesto u kući za stvari koje se lako zagube. U mozgu postoji struktura koja se zove hipokampus, koja je evoluirala tokom 10.000 godina, kako bi vodila računa o lokaciji bitnih stvari. On dobro funckioniše kod stvari koje miruju a slabije kod onih koje se kreću. Zato stalno gubimo ključeve, naočare, pasoše… Zato treba odrediti psoebno mjesto za sve te stvari.
Pasoše, kreditne kartice, lične karte je najbolje uslikati (poslati sebi na mejl ili staviti na Dropbox), tako da ih imate na internetu u slučaju da ih neko ukrade, i biće lakše da izvadite nove.
To su neke očigledne stvari. Imajte na umu da pod stresom, mozak oslobađa kortizol, koji je „toksičan“ i pomućuje nam misli. Zato je dio pred-uviđaja da shvatite da niste u najboljem izdanju kad ste pod stresom i da bi trebalo da postavite sisteme.
Postoje i neke druge stvari koje nisu toliko očigledne. Na primjer, kada odete kod ljekara, imate povišen holesterol, a ljekar vam prepiše recimo statin. Iako se na prvi pogled čini da je lijek bezazlen, kada biste ušli u razgovor sa ljekarom, vidjeli biste da imate malo šanse da lijek pokaže rezultate, a veće šanse da imate negativne posljedice. Ideja pred-uviđaja jeste da mislimo unaprijed o pitanjima koja ćemo moći da postavimo i tako podstaknemo razgovor. Takođe, trebalo bi da smislimo o pitanjima poput kvaliteta života, jer često imamo izbor.
Moramo da se naviknemo da mislimo unaprijed. Važno je da shvatimo da svi imamo mane, s vremena na vrijeme svi pogriješimo. Ideja je da mislimo unaprijed koje bismo greške mogli da napravimo, da postavimo sisteme koji će pomoći da se umanji šteta, ili da spriječimo da se loše stvari uopšte dogode.
Pogledajte cijeli govor: Daniel Levitin – Kako da ostanete smireni kada znate da ćete biti pod stresom
