Pravo na odmore i odsustva spada u jedno od osnovnih prava radnika. Jedina napredna ekonomja koja radnicima ne garantira bilo koji vid plaćenog odsustva su Sjedinjene Američke Države.
Prema podacima Svjetske banke, to je samo još slučaj na Kiribatima, Maršalskim ostrvima, Palau i u Liberiji.
U svijetu najviše plaćenog godišnjeg odmora imaju državljani Kuvajta, čak 30.
Uz to, imaju i pravo na plaćeno odsustvo za 13 državnih praznika.
U Evropi, po ukupnom broju dana plaćenog godišnjeg odmora, prednjače Estonija i Velika Britanija – 28 dana, zatim Austrija, Danska, Finska, Francuska, Luksemburg, Norveška Švedska, sa po 25 dana plaćenog godišnjeg odmora.
Ovo su samo statističke brojke minimalnog broja dana koji je zakonom propisan.
U praksi situacija često znatno bolja (ili gora), posebno ako se u računicu uključi i broj državnih praznika.
Za Estonce 39 dana
U Velikoj Britaniji radnici imaju pravo na plaćeno odsustvo u ukupnom trajanju od 28 radnih dana. Tu su obično uključeni i državni praznici, koji bi inače bili neplaćeni. Ipak, mnogi poslodavci nude 25 radnih dana plaćenog odsustva, ali uz to i plaćeno odsustvo za osam državnih praznika.
U Estoniji, uz 28 dana godišnjeg, radnici imaju pravo i na 11 dana odsustva za državne praznike, što je ukupno 39 dana plaćenog odsustva u godini.
U Danskoj ne postoji zakonsko pravo na isplatu na državne praznike.
U Norveškoj subote se broje u radne dane, a radnici imaju zakonsko pravo na dva plaćena državna praznika.
U Švedskoj je uobičajena praksa da su radnici plaćeni za državne praznike iako to nije zakonski propisano.
Neki Francuzi 9,5 sedmica na godišnjem
Radnici u Finskoj maju pravo na minimalno 25 dana plaćenog godišnjeg odmora, uz to i 11 državnih praznika. Radnici, takođe, dobijaju naknadu za rad, takozvana lomaraha, u iznosu od pola mjesečne plate. U Francuskoj radna sedmica traje 35 sati, a radnici imaju 25 dana plaćenog godišnjeg odmora, kao i 11 plaćenih državnih praznika. Uz to, radnici koji žele raditi duže za to u nekim slučajevima bivaju nagrađeni dodatnim slobodnim satima ili danima, uglavnom u novčanoj kompenzaciji. Radnici koji svoj godišnji ne iskoriste tokom ljetnih mjeseci takođe su nagrađeni dodatnim slobodnim danima. Tako se u nekim javnim službama ili kompanijama, kao što su telekom Orange, može desiti da radnik ima ukupno plaćeno odsustvno od čak devet i po sedmica.
Radnici u Turskoj imaju minimalno 14 dana plaćenog godišnjeg odmora, s tim da se subote broje kao radni dani. Za zaposlene s više radnog iskustva (šest do 15 godina) radnici dobijaju 20, a za rad duži od 15 godina 26 radnih dana (subota se računa kao radna). Radnici imaju pravo na plaćene državne i vjerske praznike u ukupnom trajanju od 14,5 dana.
Najviše državnih praznika u Makedoniji
Zbog dva entitea i Brčko distrikta, u Bosni i Hercegovini varira broj dana državnih i vjerskih praznika.
Zakon o radu kaže da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana. Zakon je usklađen s evropskim poveljama, koje radnicima osiguravaju najmanje četiri sedmice plaćenog godišnjeg odmora, s tim da su dani godišnjeg odmora izraženi u radnim danima (20 radnih dana) radi praktičnije primjene.
I u ostalim državama uže regiona radnici imaju zakonski zagarantirani minimum od 20 dana godišnjeg odmora.
Po broju državnih praznika, odskaču Makedonci, koji ih imaju čak 16.
Broj neradnih dana varira u zavisnosti od toga na koji dan pada praznik, da li je u pitanju vikend ili radni dan.
Takođe, pretpostavlja se i da se jedan praznik ne slavi baš u svakom dielu neke zemlje.
Izvor: Aljazeera
