Da li, kada nacionalna fudbalska reprezentacija igra kvalifikacionu utakmicu, navijate za protivničku ili bodrite sopstvenu reprezentaciju? Da li ćete u susretu pionirskih fudbalskih ekipa, u kojoj igra vaš sin, odnosno unuk, navijati za protivničku ekipu, ili za tim vašeg sina? Za koga će navijati đed? Logično je i normalno da će roditelji sa puno ushićenja, a đed još gromoglasnije navijati za ekipu svog potomka!!! Navijanje za nacionalnu fudbalsku reprezentaciju, kao i navijanje za ekipu svog potomka zasnovano je na emotivnoj osnovi.
Za koga će roditelji i djed navijati na tržišnoj utakmici koja se odvija na policama marketa, za domaće ili uvozne proizvode? Prirodno i normalno bi bilo navijati (kupovati) za domaće proizvode. Logično je da kupujući domaće proizvode navijate za svoje potomke. Davanje prednosti – kupovini – domaćihproizvoda zasnovano je kako na racionalnoj, tako i na emotivnoj osnovi.
U jednoj mnogo razvijenoj državi od naše, u godinama uoči ulaska u EU, krajem prethodnog i početkom ovog vijeka na bilbordima sa mogao pročitati slogan “Penzioneri kupujte domaće da biste primili penzije”. Ovaj nedvosmisleni slogan je vrlo direktno informisao populaciju penzionera da kada kupuju domaće proizvode veći dio novca ide u nacionalni budžet iz kojeg se isplaćuju penzije. U suprotnom će budžet biti manji i redovnost penzija i njihov iznos biće neizvjesni.
Kupujući domaće proizvode, veći dio novca ostaje u Crnoj Gori. Kupujući uvozne proizvode veći dio novca odlazi iz Crne Gore. Kupujući domaće čuvamo radna mjesta i omogućavamo otvaranje novih.
Kupujući naše, podstičemo razvoj primarne proizvodnje, podstičemo opstanak mladih ljudi na selo; smanjujemo spoljnotrgovinski deficit; obezbjedjuje se pouzdanije punjenje budžeta, pouzdanije finansijske osnove za razvoj kvalitetnijeg zdravstvenog i obrazovnog sistema; obezbjedjuju se stabilniji i veći izvori za redovnost isplate penzija, socijalnih davanja. Sve u svemu kupujuću domaće proizvode utičemo na povećanje životnog standarda stanovništva. Kupujući domaće, pomažemo sebi, ulažemo u sopstvene potomke . Kupujući uvozno, pomažemo drugima, ulažemo u privredu zemalja iz kojih uvozimo robu.
U vremenu kada se sve, pa tako i domaći proizvod stavlja u kontekst opšte globalizacije, a na uštrb vlastitih interesa, nažalost, dolazimo i do paradoksa da je nužno podizati svijest gradjana o potrebi kupovanja domaćih proizvoda. Bez obzira što kupovina domaćeg proizvoda po svojoj prirodi treba da znači bolji, napredniji privredni razvoj, povećanje zaposlenosti gradjana, to izgleda ostaje problem sasvim zanemaren, kako od aktuelnih vlasti tako i od samih potrošača.
Paradoksalno je kada u trgovinskim marketima, potrošač prolazi pored domaćih proizvoda, i pogledom traži uvozne proizvode. Kao što na pionirskoj fudbalskoj utakmici pogledom tražite i pratite sina ili
unuka, zanemarujući sve ostale, prirodno bi bilo da na policama marketa radite isto – tražite i kupujete proizvode vašeg rodnog kraja, jer kupujući domaće proizvode ulažete u vaše potomke, u sopstvenu i budućnost najmilijih.
Autor: Milutin Djuranović, predsjednik Odbora udruženja
poljoprivrede i prehrambene industrije PKCG
