Theranos će vremenom u biznis udžbenike najvjerovatnije ući kao primjer jedne komplikovane, tajnovite kompanije koja se našla u centru skandala zato što se ispostavilo da je cijela priča zasnovana na laži.

Ovaj startap čija vrijednost je bila 9 milijardi dolara bavio se dijagnostikom putem krvi. On je nudio metodu dijagnostike za koju je dovoljna samo jedna kap krvi, što u značajnoj mjeri pojeftinjuje čitav postupak i čini ga manje bolnim, kao i lakšim za izvođenje.

Na početku je djelovalo više nego obećavajuće. Real-Time Cures je firma koju je osnovala tada devetnaestogodišnja Elizabet Holms, bivša studentkinja Stenforda, odlučna u tome da izazove revoluciju u oblasti medicine. U međuvremenu firma je promijenila ime – postala je Theranos – ali doživjela je i brojne druge promjene: od prikupljanja stotina miliona dolara, potpisivanja ugovora sa najvećim consumer health kompanijama, prepoznavanja na federalnom nivou, preko istrage Wall Street Jurnal-a, stavljanja pod znak pitanja kredibiliteta, biznis plana i tehnologije, pa sve do kompletnog sunovrata.

Zvezda je rođena

Priča se da je Elizabet Holms osnovala Theranos zato što se plašila igala. To je svakako previše pojednostavljena verzija onoga što se zaista dogodilo. Holmsova je provela prvih nekoliko godina studija na Stenfordu radeći u laboratoriji profesora hemijskog inžinjerstva Čeninga Robertsona. Tokom ljeta posjetila je laboratoriju u Singaputru, gdje su istraživali načine da detektuju SARS u roku od jednog minuta, iz krvi ili pljuvačke. To iskustvo je veoma uticalo na Holmsovu, te je dane provela radeći na patentu koji bi omogućavao unos lijeka u organizam bez igle, već kroz kožu. Uskoro je Robertsonu predstavila svoje otkriće, rekla mu da napušta fakultet da bi osnovala firmu i pozvala ga da joj se pridruži. Što je on i učinio.

Stvari su se dalje odvijale prilično brzo. Prvi milion uložio je porodični prijatelj i milijarder Tim Drejper. Holmsova je unajmila prostor za laboratoriju i pronašla zaposlene, nastavljajući da prikuplja novac. 2004. godine suma iznosila je 6.9 miliona, a već 2005. 16 miliona; 2006. čak 28.5 miliona. Do 2014. godine imala je 400 miliona. Na papiru, investitori su procjenjivali vrijednost ove kompanije na 9 milijardi dolara.

Negdje na početku, fokus je sa načina unosa lijeka pomjeren na dijagnostiku iz prsta. Njen originalni plan bio je da ovu tehnologiju prodaje farmaceutskim kompanijama: Theranos bi im obezbijedio jeftine, brze testove raznih biohemiskih parametara iz krvi, što bi omogućilo lakše prilagođavanje potrebnih doza lijekova pacijentima. Međutim, Theranos je promijenio fokus i po ovom pitanju i ubrzo počeo da posluje u oblasti samoliječenja (consumer health).

Lovorike i očekivanja

Kolike nade su polagane u Holmsovu dovoljno govori činjenica da su je poredili sa Stivom Džobsom. Njena ideja zaista je bila revolucionarna, ne samo sa aspekta pružaoca zdravstvenih usluga, već i primaoca – bila je bezbolna. Osim toga, mogla je da detektuje 70 različitih markera iz samo jedne kapi krvi. Rezultati bi stizali na telefone korisnika u roku od nekoliko sati. A svaki test koštao je drastično manje nego standardna procedura.

Mediji su bili zaljubljeni u Holmsovu: Vanity Fair, Bloomberg, Forbes, Fast Company, Inc, CNN, The Economist, The New Yorker, Time… svi su pisali o njoj, i svi su pričali istu priču: Holmsova je novi Stiv Džobs (nošenje crne rolke svakako je pomoglo da se napravi paralela), Theranosova tehnologija je misteriozna i fenomenalna. Niko, pak, nije uspijevao tačno da shvati kako ta tehnologija funkcioniše.

Dok su mediji od Holmsove pravili boginju, njena firma sklapala je milionska partnerstva koja su joj omogućavala da širi svoje centre za testiranje. Pobjede su se nizale: 2015. godine savezna država Arizona je odobrila zakon po kom pacijenti mogu testirati svoju krv bez ljekarskog uputa. Tog ljeta je FDA (Federalna administracija za hranu i lijekove) objavila da su Theranosovi nanotejneri (posudice za prikupljanje krvi) bezbjedni za testiranje na herpes simpleks 1.

Ovdje su stvari počele da bivaju pomalo neobične. Naime, testovi krvi ne spadaju pod nadležnost FDA, već sasvim drugog regulatornog tijela, ali upravo je pomenuto odobrenje od strane FDA Theranos koristio da ućutka sve one koji su postavljali pitanja u vezi sa njihovom tehnologijom.

Sunovrat

Jedan od tih koji su postavljali pitanja bio je Džon Keriru. On je u New Yorker-u čitao o Holmsovoj i nije mu se dopada apsurdna, opsesivna tajnovitost njene kompanije. Tako je ovaj reporter Wall Street Journal-a, inače dobitnik Pulicerove nagrade, počeo da istražuje. U narednih nekoliko mjeseci, stvar je počela da je razotkriva.

Najprije je postalo jasno da Theranosova tehnologija nije ono za šta se smatrala. Tačnije, uređaj za testiranje krvi ove kompanije, aparat poznat kao Edison, nije precizno mogao da detektuje dovoljno molekula u uzorcima krvi da obezbijedi tačne rezultate. Krv se u malim jedinicama različito ponaša, a Edison nije bio u stanju da prati te promjene. Tako su izvori iz samog Theranosa rekli Keriruu. Zato je je ova kompanija, u namjeri da to prikrije, uzorke testirala putem aparata za testiranje krvi koji je proizveo Siemens, što je tip opreme koji koriste sve druge kompanije koje se bave testiranjem krvi. Theranos je, zapravo, koristio jednu od tih mašina za većinu „svojih” testova.

Wall Street Journal je 15. oktobra 2015. godine objavio Keriruov članak, na naslovnoj strani, sa naslovom „Nevolje hvaljenog startapa”. Između ostalog, članak navodi da je ova kompanija varala na testovima tačnosti koje zahtijevaju izvjesne regulative.

Iste večeri Holmsova se pojavila u emisiji Mad Money with Jim Cramer i komentarisala članak iz Journal-a riječima: „To se dešava kad želite da mijenjate stvari, najprije misle da ste ludi, potom se bore protiv vas, a onda iznenada vi promijenite svijjet.” Narednog dana uslijedio je novi članak u istom mediju, o tome da je FDA nedavno ušla u Theranosove laboratorije i naložila da se obustavi upotreba nanotejnera, pošto je riječ o nepoznatim medicinskim sredstvima.

Holmsova je pokušavala da prevaziđe ovu situaciju, najprije pojavljivanjem na konferenciji Journal-a u Laguna biču u Kaliforniji, kao i narednog dana, blog postom koji je pokušao da ponudi odgovore na svako sporno pitanje iz članka. Ipak, nisu objavljeni nikakvi podaci koji bi definitivno demantovali pisanje Wall Street Journal-a.

Uslijedile su nove optužbe, a mediji su se sada okomili na Theranos, nalazeći brojne nedosljednosti u čitavoj priči: od nepostojećih ugovora sa izvjesnim kompanijama, do nepravilnosti u novčanim tokovima. Partneri su počeli da napuštaju Theranos, a plan za izgradnju novih Theranos Wellness centara je stopiran, sve dok se ne utvrdi da li je tehnologija ove firme bezbjedna.

Početak 2016. godine nije donio dobre stvari – Kerirou i dva novinara Journal-a pišu da su inspektori pronašli ozbiljne probleme u radu jedne od Theranosovih laboratorija u Njuarku. To je bilo dovoljno da ugrozi pristup ove kompanije Medicare-u, sistemu nacionalnog zdravstvenog osiguranja u SAD.

Uslijedilo je niz nepovoljnih situacija koje su privukle pažnju na Theranos: preko 80 pacijenata u roku od šest mjeseci dobilo je pogrešne nalaze trombotesta; Theranosovi testovi su uticali na medicinske odluke; najmanje trećina Theranosovih testova netačno u internoj kontroli kvaliteta.

Osim federalnih agencija – koje su uticale na to da Holmsova i Sani Balvani, predsjednik Theranosa, budu na dvije godine onemogućeni da posjeduju ili vode ovu kompaniju – u igru su se ubrzo uključile i agencije za zaštitu investitora, pa je Ministarstvo pravde uputilo sudske pozive Theranosu i nekolicini poslovnih partnera.

Nema srećnog završetka

U oktobru 2016. godine Theranos je objavio da obustavlja svoje poslovanje. Aprila 2017. postignut je dogovor sa Saveznom državom Arizona, u vezi sa optužbom za lažno reklamiranje i netačne testove krvi, uz naknadu štete u iznosu od 4.65 miliona dolara.

Borba sa investitorima još uvek traje, a nepoznato je da li će se i druge strane uputiti u privatne tužbe, na šta imaju pravo. Jedna od posljednjih vijesti o Theranosu je da razmatra izdavanje svojih prostorija u sjedištu u Palo Altu, Kalifornija.

Theranos je odlična lekcija o tome kako samo priča nije dovoljna: ako nema onoga što stoji iza te priče – bilo opipljivo kao proizvod ili neopipljivo poput usluge – sve ostaje samo na tome, na priči. A danas i ne živimo baš u svijetu u kom je moguće dugoročno obmanjivati kupce/korisnike i javnost, a ne snositi posljedice. Theranos je pokazao da je ovakva politika dugoročno neodrživa, ukazujući na da je pad u takvim okolnostima izvestan čak i za fensi startape iz Kalifornije.

Piše: Ina Borenović, MojaFirma