Autor: Danilo Popović / zaposli.ME tim
Mislim da ovo naše digitalno, online doba nosi sa sobom velike zamke i prepreke, naizgled nevidljive. Prije svega, nevidljive za pripadnike generacije ,,Ja’’ (Generation Me / Jean M. Twenge) , ljude rođene posle 1978. godine. Generacija kojoj i sam pripradam, umišljena, nadmena, otresita…
U tome nam je u velikoj mjeri pomogao i savremeni svijet, odnosno platforme na kojima počiva današnja civilizacija, informatička era Google-a, Facebook-a, mobilnih telefona. Jednom riječju – laka i široka dostupnost informacija. Ali onda sebi postavljam novo pitanje: Je li informacija de facto znanje? Kako se stiče znanje? Koja je razlika između informisanosti i znanja? Neki od odgovora na ova pitanja se nalaze van knjiga i blog postova, van literature. Nalaze se u djelovanju, u akciji pojedinca!
Započeo sam ovu temu iz prostog razloga što sam imao tu sreću (ili znanje?) da se u poslu okružim ljudima pametnijim od sebe. Iako diverzifikovan tim ljudi, zasebnih individua koji imaju svoje prednosti i mane, ali uvijek suprotan ugao gledanja u odnosu na moj. Kada se konkurencija posmatra iz perspektive sportske logike, odnosno pobjede sebe samog kroz vrijeme, pobjede nad lošim navikama i unaprijeđenjem pozitivnih akcija i djela, onda sujeti u takvom timu nema mjesta. Ostaje veliki prostor za učenje. Za usvajanje konstruktivnih savjeta i kritika, koje pozitivno utiču na ishod rada na kraju dana.
E upravo jedna takva osoba radi sa nama u timu. Ta osoba je kapetan zaposli.ME broda, koji neustrašivo plovi kroz mora neistražene i još nedovoljno razvijene HR branše, kada je u pitanju lokalno tržište. Zahvaljujući toj osobi, bivam bolji iz dana u dan. Ako ste nekada igrali video igrice, pa imate, prije nego što krenete u igru, da odradite tutorial (pokazna vježba). Tutor-ial. Učenje. Učenje na bazi pokušaja i greške (trial & error). U upravo u tome leži bogatstvo iskustva. Kada je kapetan broda, ili čovjek koji je na čelu poslovne organizacije, iskusan u dovoljnoj mjeri da te usmjeri, da široko i nesebično dijele savjete i iskustva, onda posao svih ljudi u kompaniji biva olakšan i nekako rasvijetljen. Doživljavam taj efekat kao jednu veliku baterijsku lampu u šumi bez trunke svjetlosti! Ukoliko je nema, možemo nasumično da koračamo (posmatrano u kontekstu osvajanja tržišta), ali da, nakon određenog vremena, shvatimo da smo zalutali i da je, cijeli put, bio pogrešan, sa lošim direktivama, bez jasnog usmjerenja…
Da bi se takav scenario izbjegao, da bi se koračalo pravim putem, pravom stazom, sa jasnim ciljem ispred sebe, onda je neophodno imati oko sebe ljude (ili makar jednog čovjeka) koji će da ukaže na nepravilnosti, na gubljenje vremena i bespotrebno trošenje energije, na ponavaljanje, na kalup (koji je potrebno razbijati!), na ušuškanost (kao bolest koja napada i često usmrti svaku vrstu progresa). Zato dobro čujte što vam govore ljudi koji su uspješni u svom poslu. Ljude koji na bazi pređašnjih rezultata i sadašnjeg zalaganja kreiraju bolji poslovni ambijent i vuku naprijed. Naravno, neophodno je zadržati i sačuvati sopstveni identitet, koji se brusi kroz svakodnevno zalaganje i rad. Radi i čuj. Otvori oči i što je bitnije – um. Jer, “Um je kao i padobran – funkcioniše samo ako je otvoren!” – Albert Ajnštajn.
