Obilje jeftinog novca u globalnom finansijskom sistemu podstaklo je najveći uzlet mega spajanja i preuzimanja kompanija od svjetske finansijske krize 2008. godine, pri čemu je njihova vrijednost do kraja septembra bila gotovo 90 posto veća nego u istom razdoblju prošle godine.
Od januara do septembra ove godine u svijetu je već dogovoreno 45 spajanja i akvizicija kompanija, redom u vrijednosti većoj od 10 milijardi dolara, pokazuju podaci Dealogica. Ukupna vrijednost spajanja dosegnula je 1.200 milijardi dolara i veća je za 89 posto nego u istom prošlogodišnjem razdoblju.
Najnoviji je primjer prošlonedjeljna objava američkog farmaceutskog diva Pfizera, proizvođača Viagre, da planira da kupi Allergan, proizvođača Botoxa čija tržišna vrijednost premašuje 110 milijardi dolara.
Novi talas velikih spajanja krenuo je u Sjedinjenim Državama da bi 2014. prešao u Evropu, konstatira Tangi Le Liboux iz konsultantske kuće Aurel BGC. “Na raspolaganju je ogromna količina gotovine, kamate su veoma niske a krediti se mogu dobiti po dobrim uslovima”, kaže Le Liboux.
“Anorganski rast može biti laka opcija, ali može takođe uključivati i rizike za velike strukture”, upozorava. Teško je “spajati kulture”, dodaje Le Liboux, prizivajući u sjećanje spajanje Nokije i Alcatel-Lucenta.
Tu ocjenu potvrđuje spajanje AOL-a i Time Warnera u prvoj deceniji 21. vijeka, dogovoreno za vrijeme internet balona i potom otkazano. Po srijedi je možda najgore spajanje u korporativnoj istoriji, dijelom i zbog sukoba kultura dvije kompanije koji se nije mogao uspješno riješiti.
Jeftini novac privlačan je ipak direktorima koji žele da ‘kupe’ rast umjesto da ga sami stvaraju, posebno u razdoblju umjerenog ekonomskog rasta. “Zbog niske inflacije kompanijama je jako teško da postignu organski rast”, napominje Philip Whitchelo iz Intralinksa, kompanije koja je specijalizovana za poslovne mreže i prati aktivnosti spajanja i akvizicija. Inflacija blizu nule može pritisnuti prihode, dodaje. “Velike kompanije oslanjaju se u ostvarivanju rasta na akvizicije i geografsko širenje.”
U sektoru proizvodnje piva Anheuser-Busch InBev, div čiji portfolio uključuje brendove poput Beck’sa, Budweisera i Stelle Artois, sprema se da preuzme konkurenta SABMiller u sklopu transakcije vrijedne više od 120 milijardi dolara kada se uključi i dug. InBevova je ponuda motivisana, između ostalog, pristupom tržištima s najvišim stopama rasta u svijetu, uključujući ona u Africi gdje je SABMiller prisutan još od zlatne groznice u Johannesburgu u drugoj polovini 19. vijeka.
Nakon posustajanja rasta na tržištima u nastajanju tlas spajanja krenuo je nazad prema razvijenim ekonomijama, napominje Herve Jauffret iz Ernst and Younga, koji je upravo dovršio istraživanje o tom trendu. “Ulagači ponovo pokazuju apetit za zrele ekonomije – SAD, Njemačku, Englesku”, konstatira Jauffret.
U Francuskoj je kralj spajanja milijarder Patrick Drahi, utemeljitelj telekomunikacione grupe Altice, koji je u nekoliko mjeseci potrošio čak 30 milijardi dolara i na kraju je u maju kupio američkog kablovskog operatera Suddenlinka, a u septembru i Cablevision.
“Novac nije skup i pravi je trenutak za takve transakcije. Kompanije koje iza njih stoje imaju iskustva sa smanjenjem troškova i restrukturiranjem ali moraju biti na oprezu jer tržište počinje da primjećuje granice zaduživanja”, upozorava Fabien Laurenceau iz francuske brokerske kuće Aurel BGC.
Uprkos rizicima, talas velikih spajanja čini se da će potrajati. “Čini se da će se u 2016. oblikovati umjeren ali dobar početak za globalne aktivnosti spajanja i akvizicija nakon, kako se predviđa, rekordne 2015. godine”, Intralinks navodi u svom izvještaju, procijenivši da će ove godine broj takvih transakcija porasti 8 posto u odnosu na lani te nadmašiti nivoe prije globalne finansijske krize.
Izvor: Bizlife
