Njemačka Hrišćansko-socijalna unija (CSU) je dugo insistirala da se nijednoj stranci desnijoj od nje nikada ne dopusti da uđe u Bundestag. I tako je bilo decenijama, sve do izbora u nedjelju kada je to uspjelo Alternativi za Nemačku (AfD), koja bi u novom sazivu parlamenta mogla da ima 94 predstavnika. Zbog toga je njemačka agencija DPA donijela pregled kako krajnje desne stranke utiču na vlast u drugim evropskim državama.
AUSTRIJA – Krajnje desna Slobodarska stranka (FPOe) u austrijskom parlamentu ima zastupnike više od 60 godina. Njene populističke kampanje su podstakle centrističke stranke da usvoje restriktivne migracijske politike. FPOe je ušao u vladu 2000. zbog čega su druge države članice EU-a zamrzle odnose s Austrijom na nekoliko mjeseci. Sada, kada je u opoziciji, želi da se ponovno vrati na vlast nakon izbora 15. oktobra, a ankete stranci predviđaju podršku od oko 25 posto.
BRITANIJA – Stranka nezavisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) osnovana je 1993. i pozicionirala se kao radikalna alternativa etabliranim političkim strankama zagovarajući napuštanje EU-a. Uprkos tome što je 2015. dobila 13 posto glasova, što joj je donijelo samo jedno poslaničko mjesto, mnogi su je smatrali strankom koja zagovara samo jedno. Po završetku uspješne kampanje za Brexit u junu 2016. kao da je izgubila smisao postojanja. Harizmatični vođa Najdžel Farage podnio je ostavku, a na prevremenim opštim izborima u junu 2017. stranka je dobila samo dva posto glasova, čime je ostala bez glasa u parlamentu i čeka je neizvjesna budućnost.
DANSKA – Protivimigrantska populistička Danska narodna stranka u parlamentu daje potporu premijeru Larsu Lokeu Rasmusenu i njegovoj manjinskoj vladi desnog centra u mnogim pitanjima, ali se protivi članstvu u EU. Iako je nakon izbora 2015. godine bila druga najveća stranka u zemlji, odlučila je da neće ući u vladu nego da će radije pružati potporu manjinskoj vladi u zamjenu za strože propise o azilu.
FINSKA – Finski premijer Juha Sipila uključio je 2015. godine populističku, evroskeptičnu Stranku Finaca u svoju koaliciju desnog centra, što je bilo prvi put da je ta stranka, koja je prvi put ušla u parlament 2003. godine, postala dio vlade. No stranka se u junu raskolila zbog izbora protivimigrantskog radikala Jusija Hala–ahoa za novog stranačkog lidera.
FRANCUSKA – Čelnica Nacionalne fronte, Marine Le Pen, osvojila je u prvom krugu predsjedničkih izbora ove godine 21,3 posto glasova, najviše ikad u istoriji stranke. Privukavši birače u siromašnim radničkim zajednicama na sjeveru i istoku zemlje kao i na tradicionalno konzervativnom jugoistoku, stranka nastoji da ublaži svoj imidž. Strategija “dedemonizacije” pomogla joj je da osvoji više glasova, no još uvjek ne parira ‘mainstream’ strankama.
GRČKA – Stranka Zlatna zora sve je popularnija od finansijskog sloma 2010 godine. Između 2009. i 2012., podrška joj je skočila s manje od jedan na sedam posto. Sada je četvrta najveća partija u parlamentu sa 17 zastupnika.
MAĐARSKA – Premijer Viktor Orban iskoristio je migrantsku krizu kako bi se suprotstavio pozivima njemačke kancelarke Angele Merkel da Evropa primi izbjeglice. Na vlasti od 2010. godine, nakon kratke vladavine od 1998. do 2002., on postaje sve više autoritaran, antievropski i antiliberalan i često se sukobljava s Briselom. Jačanje političke desnice u Mađarskoj održava se jačanjem ekstremnije stranke Jobik i nedavnom pojavom novih krajnje desnih stranaka.
ITALIJA – Krajnje desna stranka postoji u parlamentu od 1948. No neofašistički MSI, čiji je procenat glasova varirao između dva i devet posto, bio je uvjek u senci mainstream stranaka. Potom se 1990-ih preobrazio u umjereniji AN i ušao u koalicioni vladu Silvija Berluskonija. Danas Italija ima nekoliko krajnje desnih stranaka. Najuspješnija je protivimigrantska Sjeverna liga, koja je treća najpopularnija stranka u zemlji i podržava je oko 15 posto birača.
HOLANDIJA – Stranka za slobodu (PVV), koja je u osnovi ‘one-man show’ ekscentričnog populiste Gerta Vajldersa, najjača je krajnje desna stranka u zemlji od Drugog svjetskog rata. Protivi se širenju islama i primanju izbjeglica.
POLJSKA – Vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) vlada apsolutnom većinom od 2015. godine. Protivi se primanju muslimanskih migranata, a međunarodnu zajednicu zabrinjava nastojanjima da pod svoju kontrolu stavi sudove i medije, zbog čega se sukobila i sa Evropskom Unijom.
ŠVEDSKA – Protiviseljeničke Švedske demokrate su treća najveća stranka u parlamentu od 2014. godine, a mogli bi da postanu i druga. Vođa stranke Džimi Akeson kaže da im je blizak AfD. Vladajuća koalicija u parlamentu odbija da sarađuje sa njima.
ŠVAJCARSKA – Švajcarska narodna stranka (SVP) najjača je partija u zemlji i od 2003. godine dobija više od četvrtine glasova na izborima. Stranka se ljuti kada je nazivaju krajnjom desnicom, ali njene kampanje protiv muslimana, minareta i imigranata podsjećaju na druge evropske nacionalističke stranke. Uprkos izbornim uspjesima, SVP ima tek ograničenu vlast jer švajcarske vlade tradicionalno uključuju članove svih velikih stranaka.
Izvor: SEEbiz
