Slika Mona Lize nekad nije bila najpoznatija ni u prostoriji muzeja u kojoj se nalazila, a kamoli šire. Međutim, jedna krađa donijela joj je neočekivano dobar PR.

Iako šturi, određeni istorijski podaci o ovoj slici postoje, ali postoji i mnogo nagađanja i kreativnih tumačenja motivacije umjetnika. Ono što se zasigurno zna je da ju je u periodu između 1503. i 1506. godine izradio čuveni italijanski slikar Leonardo da Vinči. Na njoj se nalazi mlada firentinska dama Liza del Đokondo, sa najpoznatijim i najzagonetnijim osmijehom na svijetu. Tako je bar danas. No, u neka ranija vremena rijetko ko je znao za Mona Lizu a još manje njih je detaljno razmišljalo o tome šta se krije iza njenog osmijeha.

Kome je bila namijenjena slika?

Budući da je Liza bila treća supruga firentinskog trgovca svilom Frančeska del Đakonda, postoje osnovane sumnje da je on bio naručilac ovog umjetničkog djela. Međutim, Đakondo nikada nije dobio tu sliku zato što nije bila završena čak ni posle četiri godine rada na njoj.

Leonardo je dakle ovo djelo prvo zadržao za sebe. Potom je, pred kraj svog života, sliku prodao kralju Fransoi I. Ona je kasnije postala dio zbirke kralja Luja XIV, a posle Francuske revolucije konačno se našla u Luvru.

No, sve do početka 20. vijeka bila je daleko od glavne atrakcije čuvenog muzeja. To je promijenio čovjek po imenu Vinćenco Peruđa, koji je kreirao skandal svjetskih razmjera neplanirano popularizujući Mona Lizu. Danas 80% posjetilaca Luvra priznaje da dolazi u taj muzej ponajviše zbog ove slike.

Krađa koja je sve promijenila

Tog jutra, 22. avgusta 1911. godine, francuski slikar Lui Beru je posjetio Luvr sa željom da skicira Mona Lizu. Bio je iznenađen kada ga je baš na mjestu gdje je ona inače stajala dočekao prazan zid. Zaposleni su mu rekli da je slika vjerovatno odnesena na fotografisanje. Tek kada se posle nekoliko sati Lui vratio, a slike i dalje nije bilo, shvatili su da je Mona Liza ukradena.

Luvr je bio zatvoren na nedjelju dana, a kada je ponovno otvoren na ulazu su se formirali redovi ljubitelja umjetnosti koji su željeli da vide upražnjeno mjesto i uvjere se da slike stvarno nema. Pokrenuta je temeljna istraga koja je uključivala i pojačanu kontrolu francuskih granica, a među osumnjičenima koji su saslušani bio je i čuveni slikar Pablo Pikaso. Ispostavilo se da je Pikaso kupio od prijatelja dvije ukradene skulpture iz Luvra, ali sa ovom krađom nije bio povezan.

Dok je policija intenzivno tragala za njom, slika se krila na samo jedan blok od Luvra, u stanu Vinćenca Peruđe. Vinćenco je dan prije nego što će krađa biti primijećena, kao jedan od zaposlenih u Luvru, sačekao u ormaru kraj radnog vremena kako bi na miru skinuo sliku sa zida. Na izlazu iz muzeja sreo ga je vodoinstalater koji mu je pomogao da otključa vrata ne sluteći da Peruđa ispod mantila krije ukradenu sliku. Peruđa je uhvaćen dvije godine kasnije kada je sliku pokušao prodati direktoru jedne galerije u Firenci.

„Patriotsko“ kršenje zakona

Spretni kradljivac se na sudu branio tvrdnjom da je njegov čin zapravo bio patriotski jer je želio da u Italiju vrati djelo koje pripada ovoj zemlji. Sud ipak nije imao razumijevanja za njegov patriotizam, pa je kažnjen sa šest mjeseci zatvora.

Ipak, postoje i neki izvori koji sagledavaju Peruđove motive iz drugog ugla. Prema pojedinim pretpostavkama pravi razlog krađe bio je plan ovog patriote i njegovih prijatelja da podignu cijenu šest Mona Lizinih kopija koje su čekale na prodaju.

Ali, ono što je krađa najviše podigla bila je popularnost ove slike. Zbog intenzivnog pisanja i izvještavanja o pomenutom slučaju, Mona Liza koja je do tada skoro isključivo bila popularna u svijetu stručne javnosti, stekla je status najpopularnije slike na svijetu. Od oko 10 miliona posjetilaca koji obilaze Luvr svake godine većina njih tvrdi da ih je u posjetu privukla upravo Mona Liza.

Izvor: Paralaksa, Wikipedia