Avgust 1977: Ekipa “Zelenog megaherca“, emisije II programa Radio-Beograda i Radio-Zagreba boravila je prošle subote na Crnogorskom primorju.

Iznenađeni smo sigurno više bili mi, ali ne zadugo. Jer, čujemo kasnije podatak: Južni dio našeg Jadrana trpi do sada gotovo nezabilježenu navalu turista.

Hoteli su, po već na žalost ustaljenoj turističkoj praksi posljednjih godina, “prebukirani”, znači kreveti su prodavani po dva i više puta, za isti termin. Postavilo se pitanje kuda sa gostima. Da ih ne bi vratili kućama, za hiljade turista tražen je smještaj od Budve pa sve do Trogira.Iskorišćeni su svi slobodni kapaciteti. Personal hotela iseljen je iz svojih soba, rekvirirani su svi prostori, kancelarije, predvorja, čak i djelovi restorana.

Koliko je situacija oko smještaja ozbiljna neka posluži i podatak da će ovih prvih dana avgusta i prostrana zgrada “Montenegroturista“, najveće turističke asocijacije na ovom dijelu Jadrana, biti ustupljena turistima.

Generalna direkcija radiće pod vedrim nebom!

Ili, kako nam rekoše u Turističkom savezu Budve, na potezu Petrovac – Budva, čiji je kapacitet oko 34.000 kreveta, smjestilo se ovih dana avgusta preko 55.000 gostiju.

Ipak, domaćini ne kriju svoje zadovoljstvo. Turista je za oko 15 odsto više nego lane u istom periodu pune sezone. I to uglavnom zahvaljujući domaćim gostima.

Ali, stranaca nema više nego ranije. Zašto?

Gospodin Stenli Simons industrijalac iz Birmingema i njegova supruga, obreli su se jednog februarskog popodneva u našem predstavništvu “Jugotoursa” u Londonu. Htjeli su da ljetuju u Jugoslaviji.

Razgledali su oni tako mnoge šarene prospekte, prevrtali bedekere i ilustracije. Zaustavili su se na hotelu “Plaža” u Herceg-Novom. Ko zna šta ih je privuklo, peskovita plaža, lijep enterijer hotela, egzotika Crne Gore.

Tek, odlučili su da letovanje provedu u ovom komfornom objektu visoke B kategorije.

To je ukratko početak priče. Nastavak je uslijedio polovinom jula.

Voda

Posle udobnog puta avionom, mister Simons sa suprugom, pun elana i optimizma ulazi u hol hotela “Plaže”. I ima šta da vidi. Iznad recepcije, krupnim kaligrafskim slovima, na više jezika ispisana objava: Pažnja gostima, vode u hotelu ima od 7 – 9.00, od 12 – 13.00 i od 21 – 23.00 č. Iznenađenje je potpuno. Dobro odgojenom engleskom turisti naviknutom na raskošnu turističku ponudu Kaprija i Kosta Brave, ovo upozorenje nikako ne ide u glavu. Ubjeđuju ga da se tu sada više ništa ne može, da je u pitanju objektivna okolnost – turista je mnogo, a vode u Herceg-Novom malo.

Pravi šok u stvari došao je istog dana oko podne. Slavine su u sobi gospodina i gospođe Simons ostale i dalje suve.

Ponovo intervencija na recepciji.

Engleski bračni par pokazao je, za ostrvljane, već poslovičnu hladnokrvnost. Ostao je do kraja ljetovanja u objektu koji im nije pružio ni minimum udobnosti. A dnevni pansion u hotelu “Plaža” stajao ih je ravio – 36 dolara.

Preskupo za suve slavine.

Mjesto događaja: restoran “Fontana” u centru Budve. Vrijeme: posljednja subota u julu, oko 21.00. Akteri: grupa gostiju, i kelner koji se predstavio kao Miki. Dekor uobičajen: čeka se red na praznu stolicu. Omamljujući miris roštilja širi se na sve strane.

Gosti (razgledaju tek prispjeli račun): Nije li 148 dinara malo preskupo za tri piva, jednu salatu, 10 ćevapčića i porciju ražnjića.

Kelner Miki (odbija primjedbu sa indignacijom): Ja nikad ne griješim.

Na insistiranje gostiju, ipak, sabira još jednom. Gosti utvrđuju grešku od 18 dinara.

Kelner Miki (sad već mnogo blaže): Izvin’te, dogodi se svakom da pogreši … gužva je.

Nova ličnost – upravnik restorana Iva.

Gosti: Upravniče, zašto nemate jelovnike po stolovima. Kelneri ovdje naplaćuju tako reći odoka, po svom ćefu.

Upravnik Iva: Izvolite, cjenovnik je istaknut na obližnjem stubu. Koga zanimaju cijene nek priđe da vidi.

Gosti (insistiraju na već postavljenom pitanju): Osnovni red je da jelovnik bude na stolu.

Upravnik Iva (pravi se duhovit): E pa to je naš specijalitet!

Gosti odlaze iz restorana, zadovoljni što su ipak uspjeli da večeraju.

Evo nas sada na recepciji hotela “Ineks Zlatna obala” u Sutomoru. Podne je. Gosti su još na plaži, nema gužve. Za pultom sjedokosi službenik u plavoj mornarskoj majici.

– Možemo li da pozovemo Beograd, pitamo čovjeka sa recepcije.

– Možete, ali samo u vremenu između 15 i 17.00 č. Takav je ovde propis.

– Ali, sad nema nikoga, dopustite nam da se javimo, hitno je, platićemo, insistiramo dalje mi.

– Rekao sam vam ne može. Uostalom, ne dam vezu i kvit, presječe grubo naš domaćin.

Koristimo poslednji adut.

– Najbliži telefon imamo tek u Baru, 6 kilometara dalje.

Drug u mornarskoj majici ironično uzvraća.

– Nije 6 već samo četiri i po kilometra.

Razgovor je time očito bio okončan.

Sačinjena je već analiza primjedbi gostiju u danima pune sezone.

– Vrlo smo zadovoljni što je ove godine kritike na račun cijena, smještaja a naročito kvaliteta ishrane vrlo malo, rekao nam je u razgovoru, pomoćnik generalnog direktora “Montenegro turista” Miša Brailo.

• Ipak, primjedbi ima. Top lista zamjerki izgleda ovako:
• Malo je zabave, nema mogućnosti za sportsko-rekreativne aktivnosti.
• Malo je terena za dječju zabavu.
• Preglasna je muzika u lokalima, pa gosti nemaju miran san.
• Siromašan je izbor izleta, naročito onih kraćih, jednodnevnih.
• Malo se vodi računa o čistoći turističkih mjesta.
• Higijensko-sanitarni čvorovi u kampovima su prljavi, slabo se održavaju, naročito brojne kritike na ovom polju upućene su kampovima “Martinov rt” u Kotoru i “Neptun” u Ulcinju.

Otprilike sličan redosled primedbi upućuju i strani gosti. Njima naročito smetaju još dva problema: slabe telefonske veze sa svijetom, i činjenica da na domaćim kioscima ne mogu da kupe stranu štampu.

Da citiramo i jedno mišljenje iz ankete.

Arhitekta

Miladin Konstantinović iz Beograda, koji je ljetovao u Budvi pita:

“U Budvi se plaća jedna od najskupljih boravišnih taksi u zemlji – 7 dinara. U ovu cifru uračunata je i kupališna taksa u visini od 1 dinara. Kad je već tako zašto moramo da platimo ulaz na gradsku plažu “Mogren” 5 dinara. Zar ja kroz boravišnu taksu to već jednom nisam platio?”.

Dokle će? Dok i Miladin ne ode u Grčku ili Španiju …