Vijeće sudija Vrhovnog suda Radojke Nikolić, dr Ranka Vukića, Jelene Čabarkape, Zorana Šćepanovića i Tatjane Ljujić potvrdilo je presude nižestepenih sudova kojima je odbijen zahtjev stečajne uprave Kips Polimke da se proglase nedopuštenim izvršenja kojima je podgorički KIPS, u vlasništvu Rista Drekalovića, naplatio 2,3 miliona eura od ove beranske kompanije za isporučenu robu i izvedene radove.
Kako na računu ove kompanije nije bilo dovoljno novca, KIPS je preuzeo imovinu na kojoj je 2009. godine otvorio tržni centar, dok je KIPS Polimka otišla u stečaj 2016. godine.
Fabriku kože Polimka prvobitno je kupila slovenačka kompanija Koroški 2006. godine, ali je dvije godine kasnije, nakon raskida ugovora zbog nepoštovanja rokova, KIPS za hiljadu eura kupio 64,16 odsto akcija od Vlade i državnih fondova uz obavezu ulaganja i sprovođenja socijalnog programa.
Ovim presudama odbijen je i eventualni zahtjev da se KIPS, Drekalović i bivši direktor KIPS Polimke Emil Skenderović obavežu da solidarno u stečajnu masu uplate 1,26 miliona eura, kao štetu nastalu ovim izvršenjima krajem 2014. i početkom 2015. godine. Iz stečajne uprave su tvrdili da su izvršenja određena na osnovu faktura za robu koja nije isporučena i radova koji nijesu izvedeni na njihovom objektu.
U svim sudskim odlukama je navedeno da je, ukoliko je to bio slučaj, tužilac prigovorom mogao pobijati rješenja o izvršenju, što nije uradio. Imajući u vidu da se tužba zasniva na razlozima koji nijesu istaknuti u prigovoru na izvršenje, tužilac je izgubio pravo da naknadno iznosi činjenice, stav je sudova. Bez osnova je bio i zahtjev KIPS Polimke za isplatu 1,26 miliona eura, jer su rješenja donijeta na osnovu faktura i okončane situacije, pa samim tim imaju karakter meritorne sudske odluke.
Sud ukazuje da su vjerodostojne isprave ovjerene od strane tužioca, investitora i izvođača radova, te da je u fakturama iskazana količina isporučene robe sa cijenama koje nijesu osporavane u izvršnom postupku. Zbog toga sud nije prihvatio navode da je riječ o fiktivnim fakturama, imajući u vidu da su ih ovjerili ovlašćeni predstavnici izvođača i investitora. Vještakinja građevinske struke Budislava Kuč je, kako se navodi, utvrdila da je KIPS izveo značajne radove na adaptaciji objekta, uređenju terena i pristupnom putu, čime je omogućeno nesmetano funkcionisanje, a uložena su i značajna finansijska sredstva. Ovo potvrđuju i iskazi bivših radnika u Polimci, koje je sud ocijenio objektivnim i u skladu sa sprovedenim dokazima.
Stečajna uprava je tokom postupka ukazivala da je Skenderović omogućio ova izvršenja ne ulažući prigovore, zbog čega su postala pravosnažna.
To je bilo, kako navode, u suprotnosti sa ugovorom o kupovini Polimke kojim je bilo predviđeno da investicioni program ne može biti finansiran iz njihovih sredstava, niti imovina te fabrike može služiti KIPS-u kao sredstvo obezbjeđenja za kreditna zaduženja.
U odluci Vrhovnog suda se navodi da je tužilac jedino u izvršnom postupku mogao u prigovoru isticati činjenice na kojima zasniva tužbu, te da je smisao prigovora da izvršni dužnik zaštiti svoja prava, jer u suprotnom rješenje postaje pravosnažno.
– Propuštanjem da postupi na navedeni način, isti je lišen mogućnosti da tužbom naknadno osporava ono što je prethodno u izvršnom postupku učinio nespornim, pri čemu je takvim postupanjem omogućio rješenjima donijetim u tom postupku da postanu pravosnažna. U suprotnom, ukoliko bi se prihvatio stav revidenta, smisao i cilj instituta pravosnažnosti pravnih akata bi se u potpunosti obesmislio – stav je sudija Vrhovnog suda.
Izvor: Pobjeda
