Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) i Međunarodna organizacija rada (MOR) održale su konferenciju za medije na kojoj je predstavljen izvještaj “Istraživanje o zelenoj ekonomiji i zelenim poslovima” koji je, za ovu oblast, po prvi put rađen u Crnoj Gori. Tim povodom, predstavnicima medija obratili su se Mirza Mulešković, šef Sektora za međunarodne odnose i projekte UPCG i Ana Rašović, nacionalni projekt koordinator MOR-a.
Izvještaj “Istraživanje o zelenoj ekonomiji i zelenim poslovima”, finansiran od strane MOR-a, sadrži rezultate istraživanja koje su realizovali E3 Consulting i UPCG u tri pilot opštine iz sjevernog regiona Crne Gore (Bijelo Polje, Berane, Mojkovac), na uzorku koji čine privatna preduzeća (98%) i zadruge (2%), a po upitniku kreiranom u skladu sa metodologijom MOR-a.
Mirza Mulešković, šef Sektora za međunarodne odnose i projekte UPCG u svom izlaganju je istakao: „Namjera UPCG je da, obavljivanjem rezultata ovog istraživanja, pruži podršku kreatorima politika i donosiocima odluka u eliminisanju ključnih biznis barijera, a time i u daljim procesima izgradnje kvalitetnog poslovnog okruženja koje će omogućiti održivost i razvoj poslovanja, povećanje zaposlenosti i ukupan ekonomski rast kroz razvoj zelenih poslova – sa posebnim akcentom na sjevernu regiju Crne Gore.”
Izvještaj je pripremljen u okviru projekta MOR-a “Kreiranje politika za razvoj povoljnog ambijenta za zelene poslove i preduzeća” koji se realizuje pod širom zajedničkom inicijativom UN-a za unapređenje konkurentnosti i inovacija u Crnoj Gori kroz održive politike ekonomskog rasta. U tom smislu, predstavnica MOR-a je objasnila da su ciljevi projekta i danas predstavljenog izvještaja potvrđeni i studijom Agencije UN-a za zaštitu životne sredine (UNEP) koja, na osnovu simulacionog modela, analizira uticaje zelenih investicija.
Ana Rašović, nacionalni projekt koordinator MOR-a je naglasila: „U UNEP/UNDP studiji se procjenjuje da se do 2020. godine u Crnoj Gori može otvoriti i do 17.500 novih radnih mjesta, od čega bi oko 95% bilo u sektoru turizma i povezanim djelatnostima, a ostalo u djelatnostima vezanim za sprovođenje mjera energetske efikasnosti u građevinarstvu i saobraćaju.“
Rezultati danas prezentovanog istraživanja pokazuju da više od polovine anketiranih preduzeća (57,1%) smatra da u njihovim oblastima poslovanja ne postoji nacionalni standard. Čak 94% preduzeća nema implementiran nacionalni ili međunarodni standard u oblasti održivog razvoja. Sa druge strane, samo 6% anketiranih preduzeća je implementiralo ove standarde, a najzastupljeniji među njima su ISO 9001, ISO 14000, ISO 18001, ISO 27000, HCCP, Sertifikat za organsku ishranu, HACAP bezbjedonosni sistem.
Posmatrajući na nivou lokalih samouprava, najveći procenat preduzeća iz Mojkovca ne proizvodi/pruža zelene poslove/usluge (88,9%) kao i u Opštini Berane gdje isti stav iskazuje 61,1% ispitanika. Sa druge strane u Opštini Bijelo Polje, 43,5% preduzeća često proizvodi/pruža ove usluge/proizvode. Ovo nam ukazuje da postoji velika razlika u samoj strukturi privrednika i njihovoj orjentisanosti prema ovim poslovima. Posmatrajući po djelatnostima, preduzeća iz sektora poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dominantnu pružaju ove usluge/proizvode (često 54,5%), dok je u slučaju prerađivačke industrije stanje podijelejno (35,7% ne pruža ove usluge/proizvode, dok 28,6% često pruža ove usluge/proizvode). Zanimljivo je da su preduzeća iz djelatnosti hoteli i restorani dominantno odgovorili da ne proizvode/pružaju ove usluge/proizvode (njih 60%) dok je svega 20% istaklo da ćesto proizvodi/pruža.
Kao najveće koristi koje očekuju prilikom implementacije inicijativa zelenih poslova, anketirana preduzeća vide uštedu sredstava (30%), unaprijeđenje imidža kompanije (25%) i veće zadovoljstvo zaposlenih (23%). Dodatno, prema dobijenim odgovorima, najveću snagu u implementiranju inicijativa koje se odnose na zeleno zapošljavanje, preduzeća daju posjedovanju finansijskih sredstava i volji za implementacijom navedenih inicijativa.
Kada je u pitanju proces zelene proizvodnje, u 86% anketiranih preduzeća postoji potreba za smanjenjem utroška energije tj za energetskom efikasnošću. Takođe, više od polovine preduzeća (58%) ima potrebu za smanjenjem utroška vode, kao i potrebu za unaprijeđenjem efikasnosti korišćenja sirovine (54%). Shodno navedenom, 82% anketiranih preduzeća razmatra uvođenje neke od pomenutih mjera u narednom periodu. Od 18% preduzeća koja ne planiraju implementiranje neke od navedenih mjera, najveći procenat preduzeća (25%) ne razmatra uvođenje ovih mjera zbog nedostatka finansijskih sredstava i informacija.
Od ukupnog broja anketiranih preduzeća, njih 68,1% smatra da ne postoji nedostatak kvalifikovanih radnika u dijelu zelenih poslova u njihovom sektoru. Sa druge strane, 56% preduzeća koja su dala odgovor na navedeno pitanje smatra da postoji veliki nedostatak automehaničara za vozila na električni ili solarni pogon, 55,6% smatra da postoji veliki nedostatak instalatera solarnih panela, a 54,2% da postoji veliki nedostatak energetskih auditora. Dodatno, anketirana preduzeća su navela da postoji i nedostatak profila kao što su komposteri.
Jedna od posebno značajnih preporuka dobijenih ovim istraživanjem odnosi se na dalji razvoj edukacija, obuka, kreiranje različitih programa obuka i izgradnju kapaciteta u skladu sa principima razvoja zelene ekonomije i zelenih poslova. Kako anketirana preduzeća nijesu u dovoljnoj mjeri upoznata sa benefitima uvođenja zelenih poslova, kao i benefitima pružanja zelenih proizvoda i usluga, preporuka se odnosi i na potrebu pružanja dodatnih informacija po ovoj oblasti. Isto važi i za razvoj i uvođenje nacionalnih ili međunarodnih standarda u oblasti održivog razvoja, naročito jer velika većina anketiranih preduzeća nema uveden standard ovog tipa. Istraživanje pokazuje da su preduzeća prepoznala potrebu za daljim uštedama u oblasti električne energije, vodosnabdijevanja, grijanja i unaprijeđenja efikasnosti korišćenja sirovina, te izrazila zainteresovanost za prijem novih informacija i obavještenja o potencijalnim izvorima podrške za implementaciju zelenih poslova, o povezanosti između produktivnosti i energetske efikasnosti, kao i primjerima dobre poslovne prakse.
