Vest da su zemlje Persijskog zaliva potpuno izolovale i prekinule odnose sa svojim najbogatijim komšijom Katarom u svjetskim geopolitičkim krugovima odjeknula je poput bombe. Kao glavni razlog za otpočinjanje diplomatskog rata navodi se da zvanična Doha finansira terorističke grupe, što ostatak Zaliva ne želi da toleriše. Međutim, da li je zaista samo to razlog?

Kolovođa blickriga na Katar je Saudijska Arabija, koja je i sama nebrojeno puta optuživana da finansira ektremne džihadiste, ako ne i više nego Katar. Koncentracija bogatstva u ovim zemljama je enormna, a elementi radikalnog islama su i te kako prisutni, te momenat u kom Saudijci optužuju Katar za finansiranje terorizma podsjeća na Hičkokov film “Drž’te lopova”, s tim što su u ovoj situaciji i jedni i drugi i te kako umiješani.

Sjeverno polje, koje se nalazi u dubinama Persijskog zaliva i iz kojeg se crpi sav gas koji ova zemlja proizvodi, Katar dijeli sa Iranom, arhineprijateljem Saudijaca i ostalih zemalja Zaliva. Upravo zbog činjenice da svoju žilu kucavicu dijeli sa šiitskom silom, Katar se trudio da sa Iranom vodi znatno blaže odnose nego ostatak Zaliva. Pored toga, Katar je 2016. postao veliki dioničar u ruskom “Rosnjeftu”, kupivši udio vredan čak 10,5 milijardi eura, čime sada kontroliše 19,5 posto akcija u ruskom naftnom divu.

“Katar je bio saudijska vazalna država, ali je iskoristio svoju ekonomsku nezavisnost zahvaljujući ogromnom novcu od gasa i izgradio se kao nezavisan igrač na Bliskom istoku. Od tada ostatak Persijskog zaliva vreba šansu da skreše krila Kataru”, ističe za “Blumberg” Džim Krejn, viši savjetnik za pitanja energetike na Institutu Bejker pri univerzitetu Rajs u Teksasu.

Saudijskoj Arabiji u izolaciji Katara pridružili su se Egipat, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen i ostale zemlje regiona, prekinuvši sve veze sa Dohom.

Prirodni gas omogućio je Kataru da formira sopstvenu spoljnu politiku, nezavisnu od one koju vode Saudijci. Rijad je jedva čekao ovu priliku da napadne Katar, optuživši ga za podršku Muslimanskom bratstvu u Egiptu, Hamasu u Gazi i naoružanim grupama koje se bore protiv uticaja EAU i Saudijske Arabije u Siriji i Libiji. Mnogi smatraju da je ovakvoj neočekivanoj odluci Saudijaca kumovala posjeta Donalda Trampa, koji je ubrzo iznio punu podršku Rijadu. Kao da je zaboravio da su Saudijci ti koji podržavaju ozloglašeni al-Nusra front, kao i pojedine frakcije al-Kaide.

Pored toga, Saudijska Arabija i ostale zalivske zemlje suočile su se sa porastom tražnje za prirodnim gasom kako bi proizvodili struju. Kako Katar ima najniže troškove crpljenja gasa, a odbijao je da po jeftinim cijenama prodaje svoju robu komšijama, Rijad je morao da se okrene drugim, daleko skupljim izvorima.

“Možete da preisptujete zbog čega Katar nije bio voljan da snabdijeva komšijske zemlje svojim gasom. Ostatak Zaliva je vjerovatno očekivao da će dobijati katarski gas po diskontnim cijenama, ali zvaničnoj Dohi to nije padalo na pamet. Možda u tome treba tražiti još jedan u nizu razloga za animozitet prema malenom susjedu”, kaže za “Blumberg” Stiven Rajt, profesor na Katarskom univerzitetu.