Prosječna starost ribarskih brodova gotovo 32 godine, nedovoljan nivo bezbjednosti na njima, manjak infrastrukture za iskrcaj i nizak nivo prerade ribe,neorganizovano tržište, neobučene posade i radna snaga, visoke cijene ribe,pad potražnje van turističke sezone, ugrožavanje kvaliteta vodene životne sredine, krivolov, nedostatak strategije razvoja, stručnjaka i investicija…
To su samo neki od problema koji tište ribarski sektor Crne Gore, koje će Vlada pokušati da ispravi Strategijom razvoja sektora ribarstva od 2024. do 2029. Predlog tog dokumenta je nedavno usvojen, a sprovođenje navedenih ideja u narednih pet godina koštace 26.515.000 eura.
Većinski dio tog novca obezbijediće se kroz MIDAS projekte 15,65 miliona eura, dok će se iz državne kase izdvojiti 4,47 miliona. Planirano je i 3,61 miliona od donacija iz IPA programa, a ostatak iz evropskih fondova.
MIDAS je projekat koji se finansira zajmom Svjetske banke, služi za institucionalni razvoj i jačanje poljoprivrede i sprovodi ga nadležno za ribarski sektor, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Strategijom se utvrđuju ciljevi i prioriteti razvoja domaćeg ribarstva i akvakulture, način na koji će se postići, vremenski okvir i novac koji je potreban za taj posao. Cilj je i uskladiti zakone sa regulativama EU, kako bi se ispunila potrebna mjerila, ostvarila efikasna kontrola i administracija i stvorilo ekološki, ekonomski i socijalno održivo ribarstvo. Jedan od glavnih uslova za ispunjenje potrebnih mjerila je usvajanje i novog Zakona o morskom ribarstvu i marikulturi.
Domaći u uvozni krivolov
Crnogorsku ribarsku flotu čine stara plovila, a njihova prosječna dužina je mala. Glavni problemi ribarskog sektora u Crnoj Gori su mala i zastarjela flota, nepostojanje ribarskih luka, mjesta za iskrcaj i prodaju, organizovanog otkupa ili prerade ribe.
U dokumentu se ističe da ne postoji cjeloviti nadzor i kontrola, pa se osim domaćeg krivolova, bilježe i ulasci stranih ribarskih brodova u teritorijalno more države.
Na otvorenom moru, kako se ističe, nema novih lokacija za uzgoj riba i školjki, pa će veću ulogu imati i prostorno planiranje, kako bi se prevazišli sukobi postojećih pomorskih sektora.
Dodaje se i da ribarstvo nije veliko niti po broju plovila, ribara, uzgajivača ili prerađivača, a ni po broju zaposlenih, dok je udio tog sektora u u ukupnom BDP-u manji od 0,5 odsto, odnosno do 12 miliona eura godišnje.
Ističe se da Crna Gora, zbog kandidature za EU, mora slijediti i načela Zajedničke ribarske politike (ZRP), čime je obavezna da obezbijedi dugoročnu održivost ribarstva i uzgoja, dostupnost hrane i pristojan životni standard.
To uključuje sve učesnike duž čitavog lanca vrijednosti kako bi se očuvala socio-ekonomska struktura obalnih zajednica. Morski resursi suočavaju se s brojnim izazovima kao što su efekti pomorskih aktivnosti, zagađenje (morski otpad, plastika i mikroplastika, podvodna buka..) i klimatske promjene (porast temperature mora, promjene saliniteta, širenje alohtonih vrsta..),piše u Strategiji i navodi se da je potreban integrisani pristup, u skladu s politikama zaštite životne sredine, poljoprivrede i energetike, te da je za to ključna primjena Zelenog dogovora i Akcionog plana za nulto zagađenje.
Crnogorska obala je duga 294 kilometra, a duž nje se obavlja veliki i mali privredni ribolov, što zavisi od veličine broda i alata koji se koriste. U kategoriju malog ribolova spadaju brodovi dužine do 12 metara, dok veću čine oni do 34 metra, a u floti je tokom 2022. bilo ukupno 338 brodova. Samo četiri broda, od ukupnog broja, duži su od 24 metra, odnosno jedan odsto.
Opširnije u današnjim Vijestima
