Otkako je aktuelna Vlada Njemačke poveća iznos socijalne pomoći, vode se rasprave o tome isplati li se uopće raditi. U nekim slučajevima odgovor zaista glasi da se ne isplati raditi.

Kada se u Njemačkoj raspravlja o tzv. građanskom novcu, kako se od početka godina naziva podrška za nezaposlene, uvijek se postavlja pitanje isplati li se uopće raditi ili ne. Do sada su se ovom temom uglavnom bavili populisti koji su vladu optuživali da su podršku za nezaposlene povećali na nedozvoljen nivo.

Ekonomisti su studijom zaključili da zaista postoje situacije u kojima socijalne naknade čine dodatni rad neprivlačnim. Opoziciona Kršćansko-demokratska unija (CDU) je najavila da će, ako pobijedi na izborima, sistem građanskog dohotka modificirati pooštravanjem sankcija protiv onih koji odbijaju prihvatiti posao.

No, postoji rasprava koja je dublja i ne odnosi se samo na građanski novac. Riječ je o tome kakve posljedice ima kombinacija različitih socijalnih naknada koje se različito smanjuju ako onima, koji ove naknade primaju, primanja porastu.

Pravila su loše usklađena

Odgovor na ovo pitanje daje studija načinjena pod vodstvom Ifo Instituta iz Minhena u kojoj je učestvuje i berlinski ekonomist Ronnie Schob. Rezultat studije nije drugačiji od mnogih drugih studija ranije urađenih: Onaj ko radi, ima više od onoga ko ne radi. No, postoje i situacije u kojima više rada ne donosi pod svaku cijenu i bolja primanja.

“Više rada ne isplati se uvijek nužno u odnosu na manje rada”, konstatovao je Schob.

To se može vidjeti, primjera radi, kod posebne kategorije su zaposleni, ali zbog visine prihoda i ličnih životnih okolnosti ipak primaju građanski novac ili podršku za stanovanje te, kao roditelji, eventualno i dječiji doplatak. Obično se radi o ljudima koji rade slabo plaćene poslove i ne rade puno radno vrijeme.

“Naknade ne dodjeljuju samo različiti uredi, nego se radi i o pravilima koja su loše usklađena”, naglasio je Schob.

Posljedica ovakvog stanja je da se može desiti da viši prihod bude potpuno “pojeden” gubitkom državne podrške. Ekonomisti u ovom slučaju govore o “stopi povlačenja transfera” od 100 posto.

Osnovni problem su visoki odbici

Taj fenomen se bilježi kod određenih porodičnih situacija i u gradovima s vrlo visokim najamninama, kao što pokazuje studija provedena po nalogu Ministarstva rada i socijalnih skrbi na čijem čelu stoji socijaldemokratski političar Hubertus Heil.

Međutim, osnovni problem visokih odbitaka postoji svugdje. S pogubnim posljedicama, objašnjava Schob.

“Zašto bi neko radio više ako na kraju ne dobije ništa ili samo malo veću neto platu”, ukazao je.

Dešava se i apsurd da se u slučaju rasta plata, ljudima u nekim dohodovnim skupinama može samo savjetovati da rade manje jer će mu uz manje rada prihodi biti jednaki ako ne i veći. Dakle, više novca i više slobodnog vremena.

Poslodavci također svjedoče upravo o tom fenomenu.

“Zaposlenici bi na povećanje plata reagirali smanjenjem radnog vremena. Iako bi društveno bilo važno upravo suprotno”, istakao je Pascal Kober, zastupnik vladajuće Liberalno-demokratske stranke (FDP) zadužen za socijalnu politiku.

Kober je kao primjer naveo samohranu majku koja trenutno zarađuje 1.000 eura i razmišlja o tome da radi 50 posto više. Zbog odbitaka kod socijalnih naknada koje trenutno prima, od dodatno zarađenih 500 eura ostalo bi joj samo 84 eura.

“Ako se samohrana majka nalazi u onom rasponu prihoda u kojem joj se ne isplati više raditi, ti radni sati nedostaju na tržištu rada”, obrazložio je Kober.

To je pogubno s obzirom na poznati nedostatak radne snage i stručnjaka u Njemačkoj. No, kako je rekao Kober, i u čemu ga podržava i socijaldemokratska kolegica Annika Klose: “Razumijem da to također pogađa osjećaj pravednosti, kada ljudi kažu: ‘Radim više sati, zašto na kraju mjeseca ne bih imao više novca na računu'”.

Reforma bi se trebala isplatiti

Ekonomisti stoga predlažu da se socijalne naknade isplaćuju dulje vrijeme, tako da od svakog dodatno zarađenog eura ostane barem 30 centi.

“To bi na prvi pogled dovelo samo do većih socijalnih izdataka”, rekao je Schob sa Slobodnog univerziteta u Berlinu.

No, na kraju bi se takva reforma državi isplatila.

“Ako stvorimo poticaje za to da ljudi ponovno više rade, to znači da plaćaju veće doprinose za socijalno osiguranje, plaćaju porez na dohodak i da se smanjuju izdaci za one kojima treba biti osiguran minimum primanja”, dodaje Schob.

Međutim, ministarstvo rada oklijeva s ocjenom i implementacijom zaključaka iz studije koju je samo naručilo. Na upit ministarstvo je saopćilo da se ovi rezultati analiziraju u različitim ministarstvima.

No, FDP-ov političar Kober ustraje ne pomacima.

“Načelo da se rad isplati, trebalo bi zapravo naći odjeka i u Socijaldemokratskoj partiji (SPD)”, poručio je Kober.

Koberova parlamentarna kolegica Klose u svakom slučaju će se zalagati za reformu socijalnih naknada.